Kad sjednem u kokpit, isključim se iz svih problema. Neopisivo uživam, bitno mi je letjeti i profesionalno odraditi svaki let, kaže satnica Mirna Radošević (31). Uz poručnicu Antoniju Trupinić (25) iz Nove Gradiške jedna je od samo nekoliko pilotkinja HRZ-a. Od 2001. godine radi u 91. zrakoplovnoj bazi HRZ-a i PZO-a, a nedavno se vratila iz misije na Kosovu. Dodaje da je od najranije dobi bila fascinirana svime što leti.
- Nažalost, letjelica na kojoj ćeš raditi je nastavnički i liječnički odabir. Prije podjele silno sam htjela Pilatus i bila sam razočarana spoznajom da sam dobila Bell. No samo do trenutka dok nisam sjela u helić i probala letjeti. Onda sam opet bila sretna. Helikopteru i avionu zajednički je jedino zrak kojim lete, potpuno su različiti - objašnjava Mirna, koja sad upravlja helikopterom Mi-171 SH. Bez obzira na to što je žena, ravnopravna je kolegama, a slovi kao vrlo profesionalna i odgovorna. Uz 18 kolega, u misiji na Kosovu s Mirnom je bila i nadnarednica Gabrijela Novak (34). Po struci je aviomehaničarka, a njen je zadatak prije svakog leta detaljno provjeriti ispravnost helikoptera. Ljubav prema tehnici naslijedila je od oca električara, a kaže da mnoge njene prijateljice ne razumiju što joj je toliko super u “šarafljenju” .
Iako obožavaju svoj posao, na pitanje gdje se vide za 15 godina uglas su odgovorile: “U mirovini, na moru s koktelima u ruci!”
Čim je vidjela plakat HRZ-a s pozivom na upis u Vojnu akademiju, Antonija je znala svoj put. Danas leti helikopterom Bell 206 B, a radi u vojnoj bazi u Zemuniku.
- Zvuči nevjerojatno, ali prije sam naučila voziti avion nego auto - rekla je Antonija.