“Što će odlučiti zastupnici SDP-a u Saboru, to ovisi o njima. Moj stav je potpuno jasan, ja sam za to da se Ukrajini pomogne na svaki mogući način pa i sudjelovanjem u ovoj misiji. To je oblik podrške napadnutoj zemlji", izjavio je jutros za N1 televiziju europarlamentarac Tonino Picula.
Inače član Predsjedništva SDP-a. Jedan od najpopularnijih i najvažnijih SDP-ovaca. Bivši ministar vanjskih poslova. Zastupnik u Europskom parlamentu u nekoliko mandata.
Dakle, politički teškaš, SDP-ov senator, eurozastupnik čija riječ - koliko god ispeglana bila - ima važnost. Zašto onda on zastupa stav koji se ne usude zastupati ostali SDP-ovci?
Koji motivi?
Neki su Piculine riječi prenijeli kao njegovu podršku HDZ-u. Hoće li on zbog toga snositi posljedice u stranci, kao mnogi prije njega koji su prkosili službenom stavu SDP-a?
Ili je Picula nastupao kao zagovornik Ukrajine i pomoći europskih zemalja i članica NATO saveza toj zemlji u otporu ruskoj agresiji, potpomognutoj kineskim i iranskim oružjem, kao i sjevernokorejskim vojnicima?
Ili je Picula zapravo nastupio kao protivnik Zorana Milanovića, što je u nekoliko (rijetkih) navrata proteklih godina doista i bio?
Picula je, recimo, iskazao protivljenje odluci SDP-a da predsjednika Zorana Milanovića kandidiraju na parlamentarnim izborima i istaknu kao svog premijerskog kandidata. "Zoran Milanović nikada nije izišao iz zone komfora, iako je to govorio. On je ostao za vrijeme kampanje predsjednik Republike. Ali je zato ovim projektom SDP ušao u zonu rizika", kazao je Picula.
A u travnju ove godine jasno je poručio: "Nikada nisam bio u fan klubu Zorana Milanovića".
UZ HDZ, kontra SDP-a
Sada je on jedini SDP-ovac koji javno, premda sa sigurne udaljenosti u Europskom parlamentu, šalje poruku da bi stranka trebala podržati slanje hrvatskih vojnika u NATO misiju u Njemačku, pa makar to značilo svrstavanje uz HDZ i Andreja Plenkovića.
No to je situacija u kojoj se danas nalazi SDP. Hoće li biti uz NATO i Europsku uniju, ali onda i uz Plenkovića i HDZ ili će biti opet uz Zorana Milanovića, ali uz Viktora Orbana, Mađarsku i Rusiju?
To je dilema koju je pred njih postavio i sam Andrej Plenković. A nakon svega izrečenog - pa i neizrečenog od strane HDZ-a - teško da će to biti ultimativni podržaj koji bi SDP-ovce nagnao da se zatrče u Plenkovićev zagrljaj.
Međutim, u takvu poziciju postavio ih je sam Milanović, svojim odbijanjem NATO misije i prisiljavanjem da se SDP izjašnjava oko slanja vojnika u Njemačku. Bi li SDP bio protiv i da je Milanović kojim slučajem bio za?
Koristi SDP
Picula, kao Milanovićev kritičar, ne osjeća takav pritisak lojalnosti šefu države i bivšem stranačkom šefu koji je SDP višestruko koristio za ostvarivanje vlastitih ambicija i ispunjavanje svojih (?) ciljeva. Kroz ritualno odbijanje svake vojne pomoći Ukrajini, razbijanje jedinstva NATO saveza, kandidiranje na parlamentarnim izborima da bi maknuo Ivana Turudića, Milanović ne pomaže SDP-u već upravo suprotno, nastoji iskoristiti SDP kako bi pomogao njemu.
Tonino Picula nije se ovoga ljeta želio osobno istaknuti do te mjere da se kandidira za predsjednika SDP-a, čime bi možda uspio razbiti tu hipnotičnu i simbiotsku vezu Pantovčaka i Iblerova trga. Ostao je u Europskom parlamentu odakle slobodnije izražava svoje stavove i kritizira Milanovića.
Zašto šute?
Zbog čega se to ne usudi napraviti niti jedan drugi SDP-ovac, pa ni član Predsjedništva stranke, ključno je pitanje. Možda je Picula usamljeni jahač i neshvaćeni buntovnik. A možda je stranka toliko izgubljena pod Milanovićevim patronatom, da mnogi vjeruju kako za njih nema političke budućnosti ako progovore nešto kontra šefa države.
Pa makar to značilo da slijede politiku šefa države koja je sukladna politici Viktora Orbana, vjernog Putinova sljedbenika i razbijača Europske unije i NATO saveza.
SDP-u doista nije lako. Ali s Milanovićem im je još teže.