Da nemam ovih problema, bio bih nogometaš, počeo je nasmijano svoju priču Tomislav Šarić (28) iz Zagreba.

Rodio se s antrogripozom - deformacijom ruku i nogu. Uzrok bolesti nije poznat, no pretpostavke su da do nje dolazi zbog virusnih infekcija tijekom trudnoće, smanjenja plodne vode, pregrijavanja ploda...

Odijevanje, tuširanje, pranje zubi, tj. radnje koje su ljudima bez hendikepa usputne, za njega su nekad bile poput svakodnevnog osvajanja Himalaje.

- Roditelji jednostavno nisu dopustili da me bolest pobijedi. Sve su učinili da me upišu u školu, u koju me isprva nisu htjeli primiti zbog mojeg problema. Danas ne znam ni kako bih živio bez hendikepa. Imam svoje metode i uglavnom sve sam radim. Nije mi problem ni kuhati, ali se na ‘Mastercshef’ baš i ne bih prijavio - šali se Tomislav, koji studira ekonomiju, igra nogomet, radi na računalu te jezikom piše na mobitelu brže nego mnogi rukama.

Studira, kaže, što dulje može, jer jedino preko student-servisa uspijeva nešto zaraditi.

- Ne znam ni sam koliko sam slao molbi za stalan posao jer poslodavci imaju nepotrebne predrasude prema ljudima s hendikepom. Ovo što uspijevam zaraditi preko student-servisa je zahvaljujući tome što sam bez najave izravno otišao na razgovor - priča Tomislav, jedan od 368.500 nezaposlenih. Preživljava radeći na odjelu reklamacija za telekomunikacijsku kompaniju te od invalidnine, koja je 1250 kn. Prijatelji su mu velika potpora. Oduvijek ga ravnopravno tretiraju.

- Zbog njih sam sretan i zadovoljan životom. Samo jednu želju imam, a to je da mi netko da priliku da pokažem kako sam vrijedan radnik i ja bih bio najsretniji čovjek na planetu - zaključio je.