Tomislav Karamarko je, sudeći prema dostupnim dokumentima, bio je jedan od suvlasnika tvrtke Soboli dok je bio i ravnatelj Protuobavještajne agencije. Čak i kraće vrijeme i dok je bio ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije.

Prema dokumentima iz sudskog registra Trgovačkog suda, Karamarko je bio suvlasnik tvrtke i u vrijeme dok je 2005. godine Soboli pisao povjerljiva izvješća za Inu i dostavljao ih na ruke njegovu prijatelju Josipu Petroviću, ondašnjem članu uprave Ine.

Karamarko je inače uporno tvrdio da je s Petrovićem prijatelj, ali da nisu poslovali i da zna razdvojiti privatno i poslovno.

Petrović je ranije za 24sata rekao kako nije utjecao na to da Soboli dobije posao s Inom.

- O čemu pričamo?! Odluke donosi uprava Ine - rekao nam je.

Soboli je radio poslove sigurnosnoga konzaltinga, prikupljanja i analiza informacija. Veoma slično onome što rade obavještajne agencije.

Karamarko se, doduše, maknuo s direktorskog mjesta u Soboliju čim je na kraju 2004. godine postao ravnatelj POA-e.
Početkom 2005. godine, prije spornih izvješća koje je Soboli radio za Inu, prenio je i upravljačka prava nad svojim udjelom u tvrtki na odvjetnika Miljenka Bukovca. Isti odvjetnik, vidljivo je na sudu, zastupao je i cijelu tvrtku Soboli u nizu slučajeva.
Iako su upravljačka prava nad udjelom prenesena, Karamarko je i dalje ostao suvlasnik tvrtke. U punomoći odvjetniku u sudskom registru piše da ga, među ostalim, ovlašćuje “da poduzima sve pravne radnje u zaštiti mojih interesa, da prima novac i da o tome izdaje potvrdu”.

Karamarko je, primjerice, sudjelovao u podjeli dobiti koje je njegova tvrtka ostvarivala, pa i u poslovima s Inom. Isto tako bi bio odgovoran i za gubitke tvrtke. Davanjem punomoći odvjetniku, Karamarko je tada zadovoljio tadašnju zakonsku normu kako formalno ne bi bio u sukobu interesa.

Čudni putevi prodaje Sobolija

Tek kasnije se navodno u potpunosti riješio i vlasništva i prodao svoj suvlasnički udio. Međutim, dokumenti iz sudskog registra otkrivaju da u njega nikad nije upisano da je Karamarko prodao udio od 20 posto u Soboliju.

To je potpuno neobično jer se promjene vlasništva moraju upisati u glavnu knjigu registra, rekli su nam stručnjaci za trgovačko pravo.

Dosad se u javnosti spominjalo prvo da je Karamarko svoj udjel prodao 2005. godine, a zatim 2006. godine.

Prema dokumentima iz sudskog registra, Karamarko je u listopadu 2006. godine, mjesec dana nakon što je imenovan ravnateljem SOA-e, odlučio prodati svoj udio suvlasniku Ivanu Baketi. I to za 75.000 kuna. Baketa je njegov dugogodišnji partner. Kad je postao potpredsjednik Vlade, Baketu je Karamarko uzeo za savjetnika.

Njih dvojica dostavili su zahtjev za upis prodaje u registar 22. 11. 2006. godine.

Zašto prodaja nije registrirana?

No već sljedeći dan je stigao zahtjev da se povuče upis. Izlazak nekog suvlasnika iz tvrtke ili ulazak novog mora se registrirati u Glavnoj knjizi sudskog registra, potvrdio nam je ekspert za trgovačko pravo.

- Ako se mijenjaju vlasnički omjeri suvlasnika u nekoj tvrtki, onda to nije potrebno. Ako je netko izašao iz vlasništva ili postao novi suvlasnik, onda se to mora upisati u glavnu knjigu suda i biti vidljivo u registru - kaže nam, ali ne želi da se povezuje sa slučajem, pa je zamolio za anonimnost.

Zbunjena službenica na sudu

Karamarkova prodaja Baketi nije upisana. Kad smo gledali dokumente, molili smo i službenicu suda koja nam je pomagala da nam objasni zašto nije upisana prodaja. Pogledala je dokumente i rekla: “Zbog toga što je zahtjev za upisom prodaje povučen”.

No u prvom sljedećem upisu, 2008. godine, Ivan Baketa se vodi s udjelom kao da mu je Karamarko prodao 20 posto. Pitamo službenicu kako je to moguće ako nigdje nije registrirana prethodna promjena. A ona začuđeno odgovara da ne zna i da nije ovlaštena ulaziti u takva tumačenja i detalje.

Nevladina udruga Partnerstvo za društveni razvoj istraživala je 2011. godine je li Karamarko prodao udjele. Oni su i prijavili Karamarka zbog korištenja utjecaja da njegova tvrtka dobije poslove s javnim tvrtkama, od Ine, HAC-a, Podravke. Nakon pet godina izvida, ove godine je Uskok odbacio tu prijavu i utvrdio da nema elemenata kaznenog djela.

USKOK odbacio prijavu protiv Tome

I čelnik Partnerstva Munir Podumljak kaže da s prodajom Karamarkova udjela postoji ogromna nejasnoća.

- Mi smo 2011. bili na sudu i nismo našli dokument u registrima kojim bi Karamarko prenio udjele. Kako to predstavlja kršenje niza zakona, jer je tad bio ministar, to smo i objavili. Onda su nas njegovi odvjetnici upozorili da je ipak prenio svoj udio. Došli smo ponovno na sud i dokument je bio tamo iako smo prije toga detaljno sa službenikom suda pregledali spise i nije bilo dokumenta o prodaji Karamarkova udjela u Soboliju - kaže Podumljak.

Kupili za siću, prodali skupo

Sumnju da je možda naknadno ubačen dokument nije bilo moguće provjeriti. Činjenica je da postoji odluka suda kojim je povučen upis, što bi sugeriralo da nije bilo naknadnog ubacivanja dokumenata. Ipak, htjeli smo i kod javnog bilježnika koji je ovjerio ugovor Bakete i Karamarka provjeriti jesu li zaista taj dan potpisali ugovor o prodaji. Međutim, odbijeni smo zbog javnobilježničke tajne.

Šest dana prije pisanja teksta poslali smo upit i Tomislavu Karamarku preko glasnogovornika HDZ-a da nam pojasni kad je prodao udjele, ali odgovor nismo dobili. Kad je 2011. godine slao priopćenje za javnost, Karamarko nije točno odredio kad je prodao udjele u Soboliju i s njim povezanim tvrtkama.

- Vlasničke udjele koje sam posjedovao prodao sam prije više godina - napisao je tada Karamarko.

Uprava Ine nam od 24. svibnja nije odgovorila na pitanje u kojem razdobolju su imali ugovor sa Sobolijem.

Danas Soboli više ne postoji. Prvo su promijenili ime, a onda su prije više od dvije godine spojeni s Centrom za prometna i tehnička vještačenja.

Tvrtku je inače prvo sam osnovao u listopadu 2002. godine pokojni novinar Željko Malnar. Dokumenti u sudu otkrivaju da je nazvao tvrtku po mjestu u Gorskom kotaru. Početkom 2003. Tomislav Karamarko, Ivan Baketa, Zoran Cvrk i Dragan Škrtić svaki od Malnara otkupljuju po 20 posto udjela. Cijena svakog udjela je bila tek 4000 kuna. Tvrtka je kasnije ostvarivala milijunsku dobit i mjenjali su se i suvlasnici. Primjerice, Cvrk je 19 posto prodao za čak 300.000 eura prije šest godina.

Baketa: Partner, prijatelj, savjetnik

Ivan Baketa nekad je vodio Nacionalnu agenciju za elektronsko izviđanje. S Karamarkom je bio suvlasnik Sobolija od 2003. godine. Sad savjetuje Tomislava Karamarka u Vladi.

Petrović: Prijatelj, lobist, siva eminencija

Za Josipa Petrovića Karamarko kaže da ga zna još od 1991. godine. Bio u Ini od 2004. do 2011. godine, a onda počeo raditi za MOL. U HDZ-u drže da ima velik utjecaj na Karamarka.

Ana Karamarko: Supruga s poslovima za Petrovića

Ana Karamarko bila je Tomislavova dugogodišnja nevjenčana partnerica. Vjenčali su se lani. Za 2500 eura mjesečno njena tvrtka radila je za Petrovića dok je on radio za MOL. Zato se sumnja u Karamarkovu objektivnost u Ini.

Utrka s vremenom: Hoće li odluka o sukobu interesa biti prije opoziva u Saboru

Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa razmatra je li Karamarko bio u sukobu interesa. Pitanje je hoće li i kakvu odluku donijeti prije glasovanja o opozivu Karamarka u Saboru. Ako odluče da nije bio u sukobu interesa prije glasanja, HDZ će lakše skupiti potporu da Karamarko ostane u Vladi. Ali ako bi ga proglasili da je u sukobu interesa, sigurno će pasti u Saboru.