Teško je biti zatočen u ovakvom tijelu. Glava hoće, ali tijelo ne da. Nisam od onih koji vole moliti za pomoć, ali dodatna oprema zaista bi mi puno značila. Naime, od socijalnog dobijete samo tzv. kostur od kolica, a sve ostalo, poput bočnih stranica, kvalitetnih guma i obruča koji ne pucaju poput plastike, štelanja po visini... se plaća. Kvalitetnija kolica od metala ili karbona mnogo bi mi olakšala kretanje, jednostavnije i lakše bih njima upravljao i s njima mogao samostalno izaći iz stana. Netko tko nije u ovakvoj situaciji ne može to razumjeti, ali takva kolica moje bi muke smanjila barem za pola, govori Riječanin Tomislav Bucić (36), mladić s cerebralnom paralizom.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL Tomislav s mamom živi na 7. katu stambene zgrade koja nema prilagođen ulaz i izlaz te se zbog toga ne može samostalno kretati i ovisi o tuđoj pomoći. Cijeli stan prilagođen je njemu, rukohvati su posvuda, podovi ravni. Samostalan je u hranjenju i oblačenju, no u svemu ostalom pomaže mu brižna mama. Izlazi isključivo uz pratnju, s mamom ili prijateljima, koji ga katkad odvedu na kakvu utakmicu.

Da nešto nije u redu s razvojem njenog djeteta, mama Renata (65) primijetila je još kad je imao tri mjeseca. Uslijedili su mnogi pregledi, dijagnoza, vježbe, operacije, no ispostavilo se, nažalost, da njezin sin nikad neće samostalno hodati. Tijekom djetinjstva pohađao je normalnu školu i završio Filozofski fakultete za mag. pedagogije, no nikad se, nažalost, nije zaposlio.

- Volio bih raditi i bio sam na nekoliko intervjua za posao, no čim poslodavci vide da sam u kolicima, odmah dobijem odbijenicu - tužno kaže Tomislav, koji većinu vremena provodi u stanu čitajući knjige, gledajući omiljene utakmice rukometa i vaterpola ili se družeći sa svojim najboljim prijateljem, sedmogodišnjim psom Donom, kojega je udomio iz Azila.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL - On me prati posvuda i jako je zaštitnički nastrojen, ne da nikome da mi se previše približi. Kad izađem malo u park, ili mi glavicom gura kolica ili ih vuče na uzicu. Kad se razbolim, on to osjeti i stalno je u mojoj blizini. Kad jednom godišnje, uz pomoć donacija, odem na rehabilitaciju u Kalos (Vela Luka), ne može se smiriti dok se ne vratim. Osim što sam fizički sputan, ova bolest jako utječe na psihu, a Don mi i u tome pomaže na neki svoj način. Osim mame, on mi je uistinu najbolji prijatelj - kaže Tomislav, čija mama se zbog godina i problema s koljenom i sama sve teže kreće.

Stoga mu je potrebna dodatna oprema za invalidska kolica, kako bi se koliko toliko osamostalio. Iako prima tatinu mirovinu, ona nije dovoljna da mu ispuni želju. Budući da HZZO pokriva troškove osnovnog modela kolica, dobri ljudi poput humanitarke Nele Medakov iz Rovinja organizirali su humanitarnu akciju kojom žele prikupiti 4000 eura kako bi ovaj mladić iz Rijeke mogao što lakše živjeti.

Foto: Goran Kovacic/PIXSELL Humanitarna akcija traje do 28. 2. Svi koji žele pomoći mogu to učiniti donacijom na račun:

HR0924840083121349510

SWIFT:RZBHHR2X