Do ovoga ljeta Tomislav Tomašević i Možemo! nisu mogli ugaziti u lošu vijest taman da su se trudili.
Danas se više ne mogu iskobeljati iz loših vijesti.
Jedna vuče drugu: nakon imenovanja, razrješenja, pa osvetoljubivog prepucavanja s dvojicom čelnika Uprave Zagrebačkog holdinga, nakon skandaloznog imenovanja, pa brzometnog odbacivanja ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak, nakon pucanja cijevi, poplava i nestanka grijanja, došli smo do onoga čega se Tomašević najviše bojao, ali od čega naprosto nije mogao pobjeći.
Do Petra Pripuza.
Gradonačelnik Tomašević za posao zbrinjavanja biootpada vrijedan 36 milijuna kuna odabrao je tvrtku poduzetnika Petra Pripuza, vlasnika C.I.O.S. grupe. Pripuz je, doslovno, na javnom natječaju dao ponudu koja se nije mogla odbiti.
Ponuda se ne može odbiti
U konkurenciji dvije tvrtke, od kojih je ponuda austrijskog Saubermachera odbačena uz opasku da tvrtka "nije dokazala sposobnost za obavljanje profesionalne djelatnosti", Pripuz je dao gotovo tri milijuna kuna povoljniju ponudu. Koju se, eto, u ovim okolnostima ne može odbiti.
I tako, Pripuz je bio prvi veliki test nove zagrebačke vlasti u razračunavanju s ostavštinom Milana Bandića, pretvorio se u prvo iskušenje, a završio aranžmanom koji se nije mogao izbjeći.
Za Tomaševića i Možemo! bilo je važno osigurati odvoz otpada u Zagrebu. Važnije od natezanja s poduzetnikom koji ionako dominira tržištem i konkurencijom (austrijska tvrtka čak je u nekada bila vlasnički povezana s Pripuzom), u situaciji kad se Tomašević bori s besparicom i sa začepljivanjem nebrojenih rupa izazvanih Bandićevom vladavinom, ali i vlastitim nesnalaženjem.
Možemo! naprosto ne može doći do daha. Ne može proizvesti niti jednu dobru vijest u Zagrebu.
Čak su se našli na udaru zbog smanjivanja stipendija za studente s invaliditetom.
Mirno spavaj, Zagrebe
Nema dobre vijesti iz Zagreba, bez obzira koliko se Tomaševićevi suradnici trudili objavljivati na Facebooku propagandne poruke o velikoj podršci građana u tramvaju ili kako gradonačelnikovo svjetlo gori do dugo u noć, uz poruku "Mirno spavaj, Zagrebe".
Niti Zagreb mirno spava - jer strepi od puknuća nove cijevi - niti mirno spavaju Tomašević i njegova ekipa koja i sama ima problema s pronalaženjem opravdanja i izlika za ono što se događa u Zagrebu, kao i za ono što su sami izazvali.
Rješavanje odvoza biootpada koji je ljetos gušio Zagreb razuman je potez, ali odabir Pripuza udarac je na srca simpatizera i birača Možemo!. Kako može Tomašević raditi s Pripuzom? Pravo pitanje je, barem zasad, može li raditi bez njega.
Tomašević i Možemo! do pobjede na proljetnim izborima uživali su status medijskog ljubimca, nedodirljivih i neupitnih spasitelja Zagreba, naprosto cijepljenih od loše reklame. Jasno, i kandidatura Davora Filipovića puno je pomogla u stvaranju te percepcije i cementiranju takvog statusa.
Filipović spasitelj
Filipović je, zajedno s Bandićem i njegovim nasljeđem, bio paravan iza kojeg su se Tomašević i Možemo! mogli skloniti, koji je odvlačio pažnju, ali i služio kao spasonosni kontrast. Pored Filipovića i Bandića naravno da su Tomašević i Možemo! izgledali kao da ne mogu pogriješiti.
Sada su pak ostali na vjetrometini.
Doduše, zagrebački HDZ svojim kritikama i dalje debelo pomaže Tomaševiću da nakratko popravi dojam, ali obračun s Bandićevom ostavštinom dobiva drugačiji prizvuk nakon odabira Pripuza na natječaju. HDZ je Tomaševiću poručio da "ostavi kosture u ormaru", a onda je Tomašević dogovorio posao s Pripuzom.
Drugačije jednostavno nije moglo biti.
Ispada da se Tomašević i Možemo! ne mogu sastati s dobrim vijestima. Osim ako posao zbrinjavanja bioootpada nije dobra vijest.
Stranka koja je uzletjela na emocijama birača i simpatizera sada treba pronaći način kako da te birače i simpatizere izvuče iz depresije.