Nedaleko od Tokija leži mali otok Miyake-jima. Smatraju ga prirodnim rajem oko kojeg ronioci često rone između koraljnih grebena u potrazi za rijetkim vrstama životinja. No onaj tko želi posjetiti taj otok, mora imati plinsku masku. I stanovnici otoka stalno moraju nositi zaštitne maske.

Otok prekriva zelenilo, a uz obali se nalaze predivni zaljevi i plaže. No tanki oblak dima koji koji prekriva otok, trajna je opasnost. Zadnja erupcija vulkana bila je prije 16 godina, ali život stanovnika otada se potpuno promijenio. U lipnju 2000. godine na otoku koji je dugačak 11 kilometara i osam kilometara širok je živjelo oko 4000 ljudi.

27. lipnja su ih uzdrmali podvodna erupcija i potres. Sve je završilo erupcijom vulkana. Oko deset kilometara visok stup dima stajao je tada iznad otoka Miyake-jima, a zasuli su ga pepeo i kamenčići.

Izašla je magma i stvorio se novi krater širok 1,6 kilometara i dubok 450 metara. Krajem kolovoza 2000. vlasti su odlučile da će svih 3855 stanovnika evakuirati i preseliti u Tokio. Do 50.000 tona opasnog dima svakog je dana odlazilo u zrak. Vjerovalo se da se stanovnici neće vratiti tako brzo na otok. Količina sumporovog dioksida je s godinama opadala.

U veljači 2005. stanovnicima je dozvoljeno da se vrate na otok. Otkada su se vratili i dalje moraju nositi maske. Danas ih na otoku živi oko 2700.

Količina sumporovog dioksida se redovito mjeri, a ako prekorači dopuštene količine, stanovnike se upozorava preko razglasa. Turisti smiju na otok, ali na službenim stranicama otoka piše da nitko na Miyake-jima ne smije kročiti bez gas maske.

Maske se mogu nabaviti na trajektnom terminalu u Tokiju, na brodovima koji voze na otok ili na samom otoku. Na otoku je od 2005. bilo još nekoliko manjih erupcija. Količine sumporovog dioksida su u podnožju vulkana i dalje ekstremno visoke. Neka su područja na otoku i dalje potpuno zatvorena i zabranjena, piše Travelbook.