Bard srpskog glumišta Bora Todorović (83) prije godinu dana pozdravio se s glumom. Iza njega su kultna ostvarenja poput uloga u filmovima “Profesionalac”, za koji je na filmskom festivalu u Monte Carlu dobio Grand Prix kao najbolji glumac glumac festivala, “Dom za vešanje“, “Maratonci trče počasni krug“, “Balkanski špijun“... 

Nakon golema opusa na televiziji, filmu i u kazalištu vrijeme je, kaže, da se malo odmori. Donedavno je u beogradskom kazalištu Zvezdara igrao u predstavi “Lari Tompson”, a njegovo ime, kao i ono Milene Dravić i Miodraga Krivokapića, na plakatu unutar teatra, još stoji istaknuto masnim slovima. Hrvatska publika ponovno ga gleda u seriji “Vruć vetar”, a s nestrpljenjem se očekuje i repriza kultnog “Balkan Expressa”. 

Express: Jeste li se u međuvremenu predomislili? Požalili što ste glumi rekli ‘zbogom’? 

- Nisam. Tu i tamo mi nedostaje. Kad gledam neku predstavu probude se emocije. Fizički sam izvan teatra, ali duhom nisam. Još se taj trag pozornice vuče po mojoj duši. Poželim ponekad opet igrati, međutim to me ne drži dugo. Posebno kad vidim nekog kolegu kako loše igra. Iz gledališta pomislim koliko bih ja to bolje učinio. Ali to je relativno i subjektivno razmišljanje. Tko zna bih li odglumio bolje ili ne. Sigurno je samo jedno, neću se vraćati. Imam ponuda, probudi se želja, čak odem i na razgovor o nekom projektu, a na kraju se predomislim i odbijem. 

Express: Zašto ste se povukli kad je očito da vam gluma nedostaje? 

- Želim živjeti drukčije. Dok sam bio fokusiran na uloge, glumu, jedan je cijeli život prolazio pored mene. Najvažnije na svijetu bilo mi je napraviti dobru ulogu i biti među najboljima. Iako možda mnogo toga zaboravim, tekstove dobro pamtim. Nije to razlog za povlačenje. Danas mi nedostaju druge stvari.