Davor Butković, bivši kolumnist Jutarnjeg lista, bio je kralj takozvane vidljive potrošnje u Hrvatskoj. Termin conspicious consumption, vidljiva potrošnja, skovao je početkom 20. stoljeća sociolog Thorstein Veblen, da opiše ponašanje u potrošnji vladajuće klase. Kupuje se ono što se pokazuje drugima. Vrhunac besrama Butković je dostigao intervjuom/ručkom iz 2011. godine na kojem je ugostio tadašnje pretendente na vlast, Zorana Milanovića i Radimira Čačića, na kojem su se gostili hranom iz japanskih restorana u Zagrebu, no u “prestižnom” Butkovićevu Salonu i drugim rubrikama u kojima su se sugovornici vidljivo jedan drugom hvalili i prenemagali, gostovali su i mnogi drugi političara i vodeći ljudi iz kulture i akademskog života, pa i poslovnog svijeta.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
Uostalom, Butković nije krio ni neposrednost s bivšim premijerom Sanaderom. Iako je to neki put bilo neugodno čak i čitati, očito tome nije bilo lako odoljeti. Ivice Todorića i nekolicine biznismena sličnog ranga nije bilo u takvim rubrikama, iako su i oni nerijetko razgovarali s dugogodišnjim kreatorom javnog mišljenja i ultimativnim sucem onoga što se nosi, što je ispravno a što nije. Ivica Todorić, za razliku od mnogih poslovnih ljudi, nije gostovao ni kod Aleksandra Stankovića niti je uopće poznat neki njegov duži televizijski intervju. Što jede Ivica Todorić, što nosi, i što se nosi u njegovom krugu, nije javnosti bilo poznato, barem ne onoliko koliko se to znalo o većini hrvatskih celebrityja iz svijeta pozornice, politike, a i poslovnog svijeta.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
Todorić se pojavljivao jednom godišnje
Goranko Fižulić, bivši ministar i poduzetnik, u vrijeme najveće slave i snage svoje je rođendane javno proslavljao, i to je bio društveni događaj. Slično i Mladen Vedriš, ekonomist. Nešto manje javni, ali ipak dovoljno da se sazna, čuveni su rođendani i obljetnice u obitelji Tedeschi.
Usporedba javnih profila dvojice vodećih hrvatskih poduzetnika može biti ilustrativna za razumijevanje različitih shvaćanja biznisa, položaja biznisa u društvu i javnosti te odnosa biznisa i politike. Uostalom, Emil Tedeschi, htio on to ili ne htio, nakon neumoljivog detroniziranja Ivice Todorića s vrha piramide hrvatskog poslovnog svijeta, prirodni je kandidat za njegova nasljednika, barem u javnosti. Kao što smo se, nakon Krleže u onom vicu pitali “tko će nam sada biti književnik”, tako se danas na obzoru ne vidi nikog drugog nego Tedeschija da bude epitom biznismena. Nije to lak teret.
Osim na konferencijama za medije, na kojima je objavljivao sklapanje poslovnih aranžmana, u posljednje vrijeme uglavnom nove kredite s velikim bankama, Ivica se Todorić nešto široj javnosti predstavljao jednom godišnje, na čuvenim božićno/ novogodišnjim prijemima u hotelu Westin, na koje je tradicionalno pozivao Ledo, vodeća tvrtka iz sastava Agrokora.
Ondje sam prvi put čuo koliko je u javnom nastupu elokventna Ljerka Puljić, i to na engleskom, ondje je prvi put predstavljen tadašnji mladac Mislav Galić, danas menadžer u punoj snazi i kapacitetu, čiji je otac Mirko Galić tad upravo postao direktor HRT-a. I Zagrebačka je banka imala svoju sličnu jednogodišnju paradu. Njezin dugogodišnji predsjednik uprave Franjo Luković organizirao je prijem večer prije finala teniskog turnira u Umagu, na kojem su također gostovali vodeći odvjetnici, ljudi iz poslovnog svijeta i politike, posebno lokalne. No zbog izoliranosti iz glavnoga grada, zbog toga što je to bilo usred sezone, premda je i ondje bilo važno biti viđen, ipak je to bio manje masovan događaj nego Agrokorov božićni domjenak.
POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:
'Došao sam u onaj zao čas'
Posjetitelj koji nije znao izabrati trenutak doći dovoljno prerano, da ga, nasreću, nitko ne dočeka, ili dovoljno prekasno, kad su svi unutra, i u Umagu bi se zatekao pred špalirom domaćina, pred kojim nije bilo jasno što činiti: rukovati se sa svima, i onima koje poznaješ i koje ne poznaješ, ili samo kimnuti glavom i proći? E, jednom mi se slično dogodilo na Agrokorovu prijemu u hotelu Westin.
Došao sam u onaj zao čas, u zadnji trenutak, kad je u hodniku ispred dvorane bila postrojena cijela, ali cijela Agrokorova prva liga, petnaestak vodećih ljudi hrvatskog biznisa, članova uprave, savjetnika, pomoćnika, stručnjaka koji su svi stajali jedan do drugog i očito nisu čekali mene. Što da se radi? Da samo prođem i ne pozdravim ih ili se rukujem sa svima od jednog do drugog, i koga poznajem i koga ne poznajem, kao da im je to glavni posao, meni čestitati novu godinu.
Cijeli tekst pročitajte na Express.hr.
>>> Velike i nikad ispričane priče o obitelji Todorić čitajte u 24sata i Expressu