Sve što o koroni nismo znali 25. veljače kada smo imali prvi službeni slučaj zaraze u Hrvatskoj danas znamo.
Znamo kako se prenosi, da posljedice zaraze mogu biti od neprimjetnih do smrti, da je prvo pogađala najstarije i bolesne, a da se kroz godinu dana prilagodila pa udara na sve mlađe populacije.
Znamo i koji lijekovi mogu donekle pomoći, koliko cjepivo znači i da baš ništa od toga ne djeluje ako je jednostavno fizički ne onemogućimo da skače s usta na usta, nos i oči čime se eto štitimo distancom i maskama.
Mladi u Zagrebu nahrlili su u grad, tiskaju se jedni uz druge bez maske željni socijalnog kontakta, zabave, ljubavi, željni generacije.
Više od godinu dana svu svoju energiju usmjeravaju na četiri zida gdje god ona bila zbog virusa koji je mali dio njih možda tek okrznuo.
Da on postoji i da je opasan slušaju od članova Nacionalnog stožera, čitaju u medijima, gledaju na malim ekranima, na svojim računalima i mobitelima.
Učimo ih da se moraju paziti kako bi sačuvali živote starijih od njih. Istovremeno od istih tih ljudi koji ih tjeraju da sjede kod kuće i prate online nastavu, gledaju kako kada njima to odgovara krše sva ta pravila.
Sjećamo se samo lanjskih parlamentarnih izbora i HDZ-ova slavlja u kojem su sva pravila korone nestala jer gdje se slavi izborna pobjeda virusu nema mjesta.
O sahrani gradonačelnika da ne pričamo. Vodeći političari su i svoje privatne zabave organizirali kada je bilo zabranjeno svako okupljanje. Ni oni se nisu osvrtali na pandemiju i nitko to ne bi niti znao da nije istih tih medija koji ‘straše narod’ s koronavirusom.
Nije mladima problem držati se pravila, problem je u nedosljednosti. Kada takve nedosljedne poruke šalju isti oni koji im obećavaju bolju budućnost, a istu su im davnih dana uništili onda je njihovo okupljanje i kršenje pravila u najmanju ruku očekivano. Ti mladi zato što su mladi nisu i bedasti.
Na vlastitoj koži od malih nogu osjećaju svu nepravdu u zemlji koju godinama stvaraju isti oni (odnosno većina) koja ju je i uništila. Iako većina ove mladeži koja se danas gužva u centru grada nije bila niti rođena u vrijeme prijetvorbe i privatizacije, osjećaju posljedice toga vremena.
Ti isti ljudi ostavljaju im u nasljeđe više od 340,5 mlrd kuna duga. Prodali su sve što se dalo strancima kao što toj mladeži prodaju maglu da će ih sutra čekati posao od 8.000 eura.
Korona je zaista opasan virus jer vas može ubiti. Pandemiju možemo zaustaviti jedino procjepljivanjem s distancom u što kraćem periodu. MladI samo rade što ste ih naučili. Unaprijed razmišljajte o posljedicama svojih postupaka.