Točno 117 godina nakon što je služio misu na oltaru Gospe od Zdravlja, u istoj toj crkvici u zadarskom Kampo Kaštelu, bit će izloženo tijelo svetog Leopolda Bogdana Mandića. Ovo je drugi put da će svečevo tijelo biti izloženo u Hrvatskoj nakon što ga je u travnju 2016. u Zagrebu vidjelo oko 200.000 ljudi.
Relikvije sv. Leopolda Mandića krenule su danas iz Padove i doći će u Zadar, a zatim odlaze u Leopoldov rodni grad Herceg Novi (Crna Gora), gdje će biti 15. i 16. rujna, pa 16. rujna odlaze u Dubrovnik, 17. rujna u Split te 18. rujna u Rijeku, a 19. rujna vraćaju se u Padovu.
Tijelo će u splitsko svetište Gospe od Pojišana stići u nedjelju u 18 sati, a očekuje se više od 30.000 vjernika.
Silvana Burilović iz tiskovnog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije rekla je kako je dolazak relikvija sv. Leopolda Mandića u Split velik događaj za taj grad i nadbiskupiju, a splitska dogradonačelnica Jelena Hrgović da je to velika čast za Split.
- Ovo će ujedno biti i hodočašće vjernika kojima se pruža iznimna prilika za promišljanje o životu, rekla je dogradonačelnica i pozvala građane da poštuju posebnu regulaciju prometa u Pojišanskoj i Zvonimirovoj ulici.
Crkva priznala ozdravljene Elze Raimondi
- Sveti Leopold imao je brojna čuda, no Crkva je priznala dva slučaja. Jedan je ozdravljenje Elze Raimondi iz Cavazzane di Lusie, koju su molitve Leopoldu 1944. ozdravile od smrtonosne tuberkulozne upale potrbušnice, a drugi Paola Castelija iz Pagnana di Merata. Paolu su liječnici otkrili trombozu u predjelu gornje trbušne maramice s proširenim infarktom tankog crijeva i odgodili operaciju. Iako mu je već bio podijeljen sakrament bolničkog pomazanja, supruga se ustrajno molila Leopoldu i suprug je ozdravio - ispričao nam je jedan od pripadnika franjevaca kapucina. Na pitanje kako je njegovo tijelo tako očuvano, odgovorio je kako ni liječnici ne znaju odgovor.
- Tijelo nije balzamirano ni tretirano, samo mu je napravljena maska za ovo hodočašće. Za mnoge vjernike ta njegova očuvanost je znak svetosti, no Leopold je svetost postigao herojskim načinom života te potpunom predajom vjeri i Bogu - kaže naš sugovornik. Ističe da je sv. Leopold bio slabašna zdravlja, nizak, mucao je, no Bog se njime poslužio da kroz njega širi vjeru te donosi mir i utjehu brojnim vjernicima.
Bio je visok svega 135 centimetara, no njegova samilost za vjernike bila je golema. Četrdeset ih je godina, sve do smrti 30. srpnja 1942. godine, od jutra do mraka ispovijedao u Padovi, dajući blage pokore vjernicima koji su mu dolazili. Ostatak pokora sam je odrađivao molitvama. Nakon što bi rano ujutro odslužio žrtvu svete mise, sjeo bi u sobicu za ispovijedanje te bi tamo pokornicima ostao na raspolaganju i nikada se nije tužio. Prije smrti u 77. godini, sv. Leopold prorekao je da će kapucinski samostan u Padovi u kojem je služio biti razoren od bombi. To se zaista i dogodilo, a jedina prostorija koja je ostala čitava je njegova sobica - ispovjedaonica.
Svecem cijele Katoličke crkve Leopolda je proglasio papa Ivan Pavao II. u listopadu 1983. godine. Leopold Bogdan Mandić živio je krepost. Samoga Boga prelijevao je među ljude i u očima vjernika bio čudotvorac. Bio je pravednik i iz njegovih usta najčešće su izlazile riječi: “Vjeruj! Imaj vjeru!”. Potresale su savjesti i bacale svjetlo u duše njegovih pokornika. Pokretale su uspavane snage i otvarale beznadne putove onima koji su k njemu dolazili po pomoć.
Dio desne ruke završio u Maglaju
Iako je tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića potpuno sačuvano, nedostaje mu desna ruka. Ona je uklonjena kako bi se od nje napravile relikvije. Dio se čuva u kapelici kapucinske crkve u Padovi, dio u crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi, a dio i u Maglaju. Tamo ju je prije 35 godina donio padovanski kapucin Pietro Bernardi prilikom posvete prve novosagrađene crkve u čast sv. Leopolda.