Padala kiša, snijeg ili peklo sunce, umirovljeni građevinar Petar Marić (76) svako jutro u 8.30 sati čeka autobus kojim putuje tri kilometra do supruge Marije (75).

'Ne mogu zamisliti život bez nje'

- Volim je kao prvog dana i ne mogu zamisliti život bez nje - rekao nam je zaljubljeni dida. 

Marija je ostala nepokretna prije četiri i pol godine nakon moždanog udara. Petar ju je smjestio u dom jer se sam nije mogao brinuti o njoj.

'Svega sam se odrekao da bi mojoj Mari bilo dobro'

- Imam mirovinu 2500 kuna koju sam zaradio u Njemačkoj i svega sam se odrekao kako bi mojoj Mari bilo dobro. Imam sreću pa mi dostavljaju ručak kući - objasnio nam je Petar.

Presretna sam što sam ga upoznala. Brine se za mene i uvijek me iznenadi. Donio mi je cvijeće za Valentinovo i Dan žena, rekla nam je Marija

Marija mu se, kaže, svaki put razveseli te mu se teško rastati od nje i čekati sljedeće jutro. Dva puta kad je nije mogao posjetiti zvao ju je te su satima razgovarali telefonom. Dok su zajedno u sobi, često joj, nastavlja, masira koljena.

- Bila je to ljubav na prvi pogled. Zaljubili smo se 1961. godine dok je radio na Orebiću. Presretna sam što sam ga upoznala. Brine se za mene i uvijek me iznenadi. Donio mi je cvijeće za Valentinovo i Dan žena - rekla nam je Marija.

Petru je žao što ne može ostati dulje od sat i pol jer mora stići na autobus kojim putuje kući.

- U braku smo 53 godine. Imamo kćer Olgicu koja živi u Vojvodini pa nas ne može obilaziti, dok nam je sin umro – otkrio je. Iako se viđaju svaki dan, ipak mu Marija nedostaje kod kuće.