Hrvatska vlada, Grad Zagreb i Hrvatski nogometni savez najavljuju gradnju nacionalnog nogometnog stadiona - Bandićeva Plavog vulkana - no za to bi ipak koristila javna rasprava u kojoj bi se sučelili argumenti “za” i “protiv”...

Razlozi “za” su jasni: Hrvatska nema ni jedan reprezentativan nogometni stadion. Poljudska je ljepotica ocvala, a Maksimir rubno upotrebljiv. Bude li se u budućnosti namjeravala kandidirati za organizaciju bilo kojeg velikog natjecanja, Hrvatska će morati sagraditi novi stadion - ili više njih. Hrvatski nogometni savez, nadalje, na Svjetskom prvenstvu zaradio je veliki novac, dio kojega je spreman investirati u gradnju stadiona. Novi bi objekt poslužio i za odgoj mladih nogometaša, onih koji tek dolaze, a imao bi i komercijalnu te identitetsku ulogu.

To su argumenti “za”.

Oni “protiv” nisu manje brojni a u prilog im ide i međunarodno i domaće iskustvo. Hrvatska je, primjerice, na rukometne dvorane potrošila više od četiri milijarde kuna. Jedna od najbogatijih država svijeta, Katar, organizirala je Svjetsko prvenstvo u rukometu za 210 milijuna eura, dok je Hrvatska samo za gradnju dvorana potrošila 270 milijuna eura, što će se s kamatama i drugim troškovima popeti na 550 milijuna.

Arena nikad u plusu

Najveća među Arenama, ona zagrebačka, plaćena je nekoliko desetaka milijuna eura više nego što su Ivo Sanader i Milan Bandić tvrdili u vrijeme potpisivanja ugovora. Za cijelo vrijeme postojanja Arene nije osmišljen model prema kojemu bi bili pokriveni barem godišnji troškovi hladnog pogona dvorane, nego ona svake godine posluje s gubitkom - Grad Zagreb ove će joj godine subvencionirati 64 milijuna kuna - a čini se da će tako ostati sve do kraja njezina životnog vijeka. Splitska Lora pretvorila se u katastrofu, društvo koje upravlja tom dvoranom je u stečaju, dok Osijek i Poreč imaju “šarene” rezultate. Zadarska dvorana je uglavnom dobro popunjena i dobro posluje, kao i društvo koje upravlja varažidnskom dvoranom. Oni su lani imali dobit od sedam milijuna kuna.

Kritičari gradnje tih dvorana tvrdili su da je vlast ušla u projekte bez razmišljanja o tome tko će plaćati troškove gradnje i ta se ocjena pokazala točnom.

Činjenica je i da se proračuni prilikom gradnje sportskih objekata - doduše, ne samo njih - na kraju uvijek prebace, i to ne za male iznose. Troškovi gradnje Plavog vulkana u Zagrebu procjenjuju se na 120 milijuna eura, što znači da će stadion - bude li sagrađen - stajati barem 150, ako ne i 200 milijuna eura. Primjerice, troškovi gradnje Donbass Arenae u Donjecku, stadiona koji je Ukrajina gradila za Prvenstvo Europe, u početku su procijenjeni na 250 milijuna američkih dolara, no cijena je na kraju bila veća od 400 milijuna američkih dolara.

Troškovi su uvijek veći

Kako će se dalje financirati održavanje Plavog vulkana? Tko će dolaziti u Blato u vrijeme kad nema velikih utakmica? U Zagrebu već dulje kazališta bilježe veću posjećenost od nogometa - ona su puna, a stadioni su prazni. I o tome bi vrijedilo razmisliti.
A kad bi novi raskošni stadioni generirali nogometnu kvalitetu, Rusija bi idućih desetljeća postala novi Brazil, dok bi Poljska i Ukrajina bile velesile. A nisu - to je ipak Hrvatska, u kojoj je Luka Modrić trčao za kozama...