Nakon nekoliko godina mira, ponovno je eskalirao rat u Siriji. Sve je počelo još 2011. godine kada se je val revolucija i pobuna danas poznat pod nazivom 'Arapsko proljeće' poput požara proširio Magrebom i Bliskim istokom. Višegodišnji režimi su poput domino kockica padali od Tunisa do Iraka.
POGLEDAJTE VIDEO:
No, Bašar al-Asad nije nikada doživio sudbinu Gadafija i Mubaraka. Danas, 13 godina nakon revolucije koju su Arapi vidjeli kao priliku za novi početak, Bašar iz moćne sirijske dinastije al-Asad još uvijek vlada tom ratom razorenom zemljom.
Nakon što je preživio veliku krizu početkom prošlog desetljeća, nakon što je preživio uspon i pad Islamske države, Asadov režim je opet na udaru.
Za razliku od 2015. kada ga je spasio tovariš iz Moskve, sada Asad ne može računati na veliku Putinovu podršku u borbi protiv pobunjenika. Važno je napomenuti da se je jedina ruska mediteranska luka nalazi u sirijskom gradu Tartusu.
U samo nekoliko dana borci Hajat Tahrir al-Šama (HTS) su osvojili drugi najveći sirijski grad Alep. Iako je Rusija zauzeta ratom u Ukrajini, Moskva je podržala svog najbližeg prijatelja na Bliskom istoku i bombardirala HTS, no postavlja se pitanje hoće li uspjeti spasiti Asada kao što su ga spasili prije devet godina.
Što je HTS?
Hajat Tahrir al-Šam ili HTS je islamistička militantna skupina. Ona je proizašla iz ukinute al-Nusre koja je 2011. osnovana kao jedna od podružnica zloglasne al-Kaide piše BBC. Jedan od osnivača je bio i ubijeni vođa ISIL-a, Abu Bakr al-Bagdadi.
Prema podacima iz 2022. HTS je imao 15 000 boraca. Navodno grupu podržavaju Turska i Katar.
Al-Nusra je uz već spomenuti ISIL bila najveća prijetnja Asadu na početku sirijskog građanskog rata u kojem je poginulo pola milijuna ljudi. Al-Nusra je bila još jedna u nizu fundamentalnih islamističkih organizacija koja je htjela uvesti teokraciju u Siriju.
Godinu dana prije pada ISIL-a, 2016. Abu Mohamed al-Jolani je ukinuo Al-Nusru i javno prekinuo sve veze s al-Kaidom. Al-Jolani je nakon toga odmah formirao novu grupu i tako se rodio HTS.
Nakon ruske intervencije, Asad je zadržao kontrolu nad svim većim urbanim središtima osim na sjeveroistoku gdje Kurdi stalno ratuju i desetljećima sanjaju svoju nacionalnu državu.
Nakon relativnog zatišja HTS je zadržao kontrolu u pokrajini Idlib koja puca po šavovima zbog ogromnog broja migranata i raseljenih Sirijaca. Pretpostavlja se da u toj pokrajini trenutačno živi četiri milijuna ljudi.
Pobunjenici uključujući i HTS povukli su se iz Alepa 2016. godine kada je sirijska vojska uz pomoć brutalnog ruskog bombardiranja osvojila drugi najveći grad.
Osim Rusa, Asadu su u osvajanju grada pomogli Iran i Hezbolah koji je zadnje vrijeme u fokusu javnosti zbog rata s Izraelom.
Zašto je do napada došlo baš sada?
S obzirom na to da su najveći Asadovi saveznici Rusija i Iran preokupirani ratovima u Gazi i Ukrajini, pobunjenici predvođeni HTS-om su nanjušili priliku i započeli najveću ofenzivu u zadnjih nekoliko godina.
Pobunjenike su ohrabrili i veliki gubici Hezbolaha koje je doživio u ratu s Izraelom, te česta izraelska bombardiranja šijitskih milicija diljem Sirije.
Za razliku od Islamske države, HTS ne namjerava uspostaviti svjetski kalifat nego je fokusiran samo na Siriju i rušenje Asada i njegove sekularne Ba'ath stranke.