Vlada je ovaj tjedan uputila u saborsku proceduru paket mirovinskih zakona čije bi promjene trebale stupiti na snagu početkom iduće godine. U odnosu na prva rješenja prijedlog je povoljniji za osiguranike drugog stupa, a određeni ustupak dan je i sindikatima koji danas organiziraju prosvjedni skup, o čemu je Večernji list razgovarao s ministrom rada i mirovinskog sustava Markom Pavićem.
Hrvatska je često mijenjala mirovinske zakone, ali vi ste prvi ministar kojemu se događa prosvjed protiv mirovinske reforme. Gdje je zapelo u odnosima sa sindikatima?
Vjerujem da ćete se složiti da je Vlada Andreja Plenkovića prva hrvatska vlada koja je predložila cjelovitu reformu mirovinskoga sustava nakon reforme 2002. Do sada su se radile pojedinačne izmjene zakona, ali mi smo prva Vlada koja se nakon šesnaest godina uhvatila u koštac s paketom od šest zakona koji uređuju tzv. opći mirovinski sustav. Prije nego što smo krenuli u reformu napravili smo dubinsku analizu mirovinskoga sustava, razgovarali s koalicijskim partnerima, stručnom javnošću i socijalnim partnerima, ali i sa stručnjacima koje je u okviru tehničke pomoći angažirala Europska komisija. Željeli smo čuti sva mišljenja pa sam iskoristio i EPSCO Vijeća EU koji okuplja ministre rada kako bih s kolegama ministrima razgovarao o dobroj praksi u njihovim zemljama. Sa socijalnim partnerima, sindikatima i poslodavcima razgovarali smo intenzivno od lipnja, otpočetka smo bili otvoreni za dijalog i takvi ostajemo do danas. Sindikatima smo ponudili kompromisni prijedlog koji je Vlada u srijedu usvojila i poslala u Sabor. Želim da naša javnost zna da sam i u trenutku kad su sindikati najavili prosvjed ponovno ih pozvao da sjednemo za stol i razgovaramo. Prosvjed je apsolutno demokratsko pravo, ali smatram da se razlike u mišljenju mogu riješiti samo razgovorom i dvosmjernom komunikacijom. Uostalom, sve dobre prijedloge dobivene tijekom razgovora uvrstili smo u prijedlog cjelovite mirovinske reforme.
Što će na kraju biti s produljenjem radnog vijeka, s kakvim prijedlogom idete pred Vladu. Hoće li se kod nas raditi do 67 godina od 2031., 2033. ili 2038. godine?
Još jednom bih podsjetio da se i prema važećem Zakonu od 2038. godine ide u starosnu mirovinu s navršenih 67 godina. Naš prijedlog mirovinske reforme ima cilj da mirovinski sustav bude dugoročno održiv i mirovine veće te da ne proizvodimo nova zaduženja budućim generacijama. Očuvanje održivosti financijskog sustava jedan je od ciljeva ove Vlade pa rješenja koja uključuju dodatno zaduživanje ne dolaze u obzir, nego smo rješenja pronašli u okviru sustava. Uzimajući sve to u obzir te gospodarske prilike i demografske trendove. Odlazak u mirovinu sa 67 godina morali smo malo ubrzati pa se u ovom prijedlogu nalazi kompromis koji smo predložili sindikatima – da se u mirovinu odlazi sa 67 godina 2033. godine. Jedan od ciljeva ove mirovinske reforme je dulji ostanak u svijetu rada jer naši umirovljenici imaju kratak staž, samo 30 godina, a europski prosjek je 35 godina. To je neodrživo. One koji ostanu dulje u svijetu rada nagradit ćemo s 0,34% po mjesecu nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu pod uvjetom da imaju najmanje 35 godina mirovinskog staža. Što se tiče rada do 67. godine koji je izazvao velik interes javnosti, želim umiriti naše buduće umirovljenike i poručiti im da se ovo neće odnositi na one koji su rano ušli u svijet rada poput naših zaposlenih u trgovinama, građevinskih radnika, medicinskih sestara koji su počeli raditi u ranijoj dobi s 18 ili 19 godina, oni će ranije steći 41 godinu staža i ići će u mirovinu sa 60 godina, a od 2027. sa 61 godinom života. Važno mi je naglasiti tu činjenicu jer upravo sindikati pokušavaju uvjeriti te skupine naših građana da će morati raditi do 67. godine, što ne stoji. Zanimljivo je da su sindikati sada najavili prosvjede, a nisu išli u prosvjede 2014. godine kada je donesen zakon da se u mirovinu ide sa 67 godina, ali to dalje prepuštam vašim čitateljima na prosudbu, kaže ministar za Večernji.