Andrej Plenković jutros se probudio sretan.

Tri dana prije lokalnih izbora dobro su mu izgledale naslovnice novina s prognozama gospodarskog oporavka, "najbržeg u Europskoj uniji". 

Nema boljeg predizbornog plakata od najave ekonomskog rasta, rasta BDP-a, priljeva novca, aktiviranja štednje, velikih investicija, novog zapošljavanja, oporavka turizma... Meda i mlijeka.

Spas stiže. I stiže u formi HDZ-ove vlade.

Naravno, i u formi Zdravka Mamića koji je, prema današnjim riječima njegova odvjetnika Veljka Miljevića, spreman platiti 52 milijuna kuna u hrvatski proračun. Kada kiši, onda pljušti. Ovoga puta pljušti lova.

Optimizam i polet

Plenković je, dakle, imao jutros puno razloga za zadovoljstvo: birači će u nedjelju puni optimizma i poleta pohrliti na birališta i tamo se zahvaliti HDZ-u na svemu onome što je učinio za njih.

Ipak, čini se da ne dijele svi Plenkovićev entuzijazam. Što je i logično, ne idu svi poput njega na izbore u nedjelju.

Primjerice, Savjet Hrvatske narodne banke jutros je upozorio na nove financijske rizike u Hrvatskoj, i to zbog snažnog rasta javnog duga, zbog napuhavanja nekretninskog balona i rizika zombifikacije tvrtki. Loše tvrtke umjetno preživljavaju na fiskalnim poticajima, dok preuranjeno ukidanje tih mjera može ugroziti zdrave firme.

A i Hrvatska udruga poslodavaca je upozorila kako proljetna prognoza Europske komisije u sebi krije i druge rizike.

Država raste, ekonomija propada

Očekivani investicijski zamah, navodi glavna ekonomistica HUP-a Iva Tomić u priopćenju HUP-a, uvelike se temelji na investicijama opće države, odnosno javnog sektora, dok se predviđa "relativno umjereni rast investicija privatnog sektora". Osim toga, Hrvatska ima nizak administrativni kapacitet za povlačenje EU sredstava što bi moglo utjecati na stope rasta. A zbog pretežito infrastrukturnih projekata ovakve optimistične prognoze mogle bi ostati "samo na prognozama".

I nakon toga dolazi HUP-ova prognoza koja narušava Plenkovićev optimizam. I u periodu 2000.-2008. godine javne infrastrukturne investicije bile su glavni pokretač rasta, da bi nakon toga gospodarstvo grcalo u recesiji šest godina. To bi se, navode iz HUP-a, moglo dogoditi i sada. 

Hrvatska i dalje bazira rast na državnim investicijama, kažu iz HUP-a, a ne na investicijama u sektore koji stvaraju dodanu vrijednost, na ulaganja u digitalno i zeleno, na jačanje izvoznog sektora i konkurentnog gospodarstva.

Hrvatska, pojednostavljeno, ostaje talac državne ekonomije.

I kao što HDZ sada "spašava", tako na dulji rok i uništava. 

Živo blato

Hrvatska se iz svakog ekonomskog gliba vadi kroz državne investicije, vanjska zaduženja i EU fondove koji napuhavaju stope rasta, da bi nakon toga potonula još dublje u ekonomsko živo blato. Dok država investira, privatni sektor stagnira. Dok država zapošljava, privatni sektor otpušta. Dok država uhljebljuje, privatni sektor preživljava.

Plenkovića, naravno, sve ovo ne bi trebalo toliko zabrinuti, jer njemu optimistične prognoze trebaju izdržati samo još do nedjelje. Nakon toga ima pune tri godine bez redovnih izbora. 

Na aparatima

HDZ svoju strategiju političkog opstanka ionako oduvijek temelji na državnoj ekonomiji, na javnom sektoru, na napuhanom državnom proračunu, na kupovanju socijalnog mira javnim novcem, na umjetnom održavanju ekonomije na životu, na 15-godišnjoj gradnji Pelješkog mosta, na sezonskom turizmu i na krpanju pomoću EU fondova.

Hrvatska je, ne zaboravimo, zadnjih par godina najviše tonula u Europskoj uniji, pa je i logično da će sada i najbrže rasti.

Kriza je bila prilika za reformu. Umjesto toga, prema upozorenjima relevantnih institucija koje ove nedjelje ne izlaze na izbore, Hrvatska će nakratko doći do daha, samo da bi u narednom periodu izgubila zamah i prepustila se starim problemima.

Međutim, optimizam treba izdržati makar do ove nedjelje. Dalje ćemo nastaviti preživljavati uz stari pesimizam.