Predsjednik Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu Theodor Meron (82) ostat će upamćen kao čovjek koji je oslobodio Antu Gotovinu i Mladena Markača.

Poljski Židov s američkim državljanstvom kao dijete je preživio strahote holokausta. Nekoliko je godina bio u nacističkom kampu gdje je radio streljivo za njemačke vojnike. Bio je pravni savjetnik izraelskog ministra koji je Ženevsku konvenciju pokušao primijeniti na Palestinsko-izraelski rat, studirao je pravo na Harvardu i Cambridgeu te je dva puta izabran za predsjednika Haškog suda. Napisao je 11 knjiga o pravu, a poznat je po svom detaljnom proučavanju Shakespearea i primjeni ratnog prava iz njegovih djela na sudske slučajeve. Radišan je i u 83. godini, osim što je šef Haškog suda, predsjednik je i Žalbenog vijeća koje je, napokon, i donijelo oslobađajuću presudu generalima. Donedavno uopće nije želio razgovarati o Drugom svjetskom ratu. Rođen je u poljskom Kaliszu, u radničkoj obitelji. Veći dio obitelji izgubio je u holokaustu. Priznaje da je njegova trauma utjecala na njegov životni poziv.

- Morao sam brzo odrasti. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali je ono prekinuto. Moje iskustvo tijekom rata bilo je potpuni gubitak autonomije. Imalo je golem utjecaj na mene. Kad sam postao sudac u Haagu, mislio sam da je to neka vrsta sudbine, neka vrsta poetske pravde - kazao je Meron.

Neki od najgorih zločina na području bivše Jugoslavije, imaju ipak neke sličnosti s holokaustom. Slike iz Omarske ili Trnopolja isto tako su mogle biti snimljene u nekom nacističkom logoru.

>> Više pročitajte u 24sataExpressu