Najveći kicoš među hrvatskim "celebovima" ikad bio je, tvrde neki, Josip Broz zvani Tito, šumski bandit s tjeralice koji je evoluirao u pravcu gospodara svemira pa se prema tomu i odvjevao. Taj je bio elegantan i u divljini: na Sutjesci se brijao, navodno, svakog jutra.  Ni najstroži kritičari - a družio se i s Coco Chanel, koja je o modi ponešto znala - njegovoj eleganciji nisu mogli naći zamjerke. No pojavila se i oštra konkurencija. Miomir Žužul, možda pomalo staromodan dandy, nezamisliv je bez poslovičnoga kamelijina cvijeta u zapućku, upravo poput arhetipa svih hrvatskih kavalira: legendarnoga gospon Fulira. Nikola Tesla imao je stotine cipela, rukavica, kravata. Ni aktualni šef države, gospodin Stjepan Mesić, ne mora se sramiti opravice: mogao bi on, nakon što postane doživotni bivši predsjednik, postati još i modni mačak za političare. Ali može li i modni mačak biti "arbiter elegantiarum" (sudac elegancije); mogu li to biti Cigi ili Modni Mačić? Mogu li u izbor ući uvijek zategnuti Dikan (nikad bez cvijeta, često u bjelini od glave do pete) ili možda Ante Gotovac, kao hrvatski Eminem? Ili kakav ovdje nespomenuti kralj elegancije?