Bio je vrlo osebujan. S figurom oca Tucka, korpulentnog redovnika iz Šervudske šume, komunicirao je drugačije od svih drugih ministara. "Vi nemate pojma, totalna ste neznalica za ekonomske teme", rekao nam je više puta; nakon priznanja da je to istina, ali da mi nismo tu da znamo nego da pitamo ono što nam nije jasno, nastavili bismo razgovor u posve ležernom, pa i prijateljskom tonu.
Znao se i zaletjeti, pa prijetiti - kao jednoj novinarki iz Globusa - da više nikad neće pisati, ispucao bi se potom u par razgovora sa šefovima, bio je Ilija Gromovnik hrvatske riznice, ali ni od toga nije bilo ništa.
Žučljiv, strastven, kilometrima udaljen od predodžbe zakopčanog, ledenog financijaša, Ivan Šuker bio je zapravo jedan od šarmantnijih likova hrvatske šervudske šume, samo nije bio na strani Robina Hooda, nego šerifa iz Nottinghama, Ive Sanadera, čiji je bio ministar. Uvijek se javljao novinarima, ukratko, bio je ono što se kod nas naziva profesionalcem.
Svima koji su vidjeli njegov nastup u jednoj emisiji Tončice Čeljuske ostat će u pamćenju Šukerova reakcija; pod teretom njegove težine stara je televizijska pneumatska stolica počela naglo tonuti, pa je s najviše pala na najnižu poziciju - zajedno sa ministrom koji nije ni trepnuo, već je nastavio govoriti kao da se ništa ne događa.
Desni stranački kurs
Ivan Šuker od mladosti je bio pozvan za politiku, za bavljenje sektorom koji je u njenim rubnim dijelovima, mada se na koncu sve vrti oko njih - računovodstvom i financijama.
Završio je srednju strojarsku školu, nakon čega je kraće vrijeme studirao strojarstvo. Prebacio se na Ekonomski fakultet u Zagrebu gdje je stekao višu stručnu spremu. U prvoj polovici osamdesetih zapošljava se na radnom mjestu glavnog knjigovođe u Odsjeku za budžet Općine Velika Gorica. Potom, 1986. godine, postaje šef računovodstva gradske omladine, u kojoj su tad na istaknutim pozicijama Darinko Kosor, Dejan Jović i drugi i danas aktivni sudionici hrvatske političke i javne scene.
Uporan, na Ekonomiji s odličnim uspjehom diplomira 1997. godine. Od tad do kraja karijere ostao u politici. Napredovao je postupno: 1990. godine postao je član općinske vlade Velike Gorice i voditelj Porezne uprave Velike Gorice, od 1993. do 1997. bio je vanjski član Poglavarstva grada Zagreba. Od 1997. do 2000. godine bio je dožupan Zagrebačke županije da bi nakon izbora 2000. postao saborski zastupnik HDZ-a, gradonačelnik Velike Gorice i član Predsjedništva HDZ-a.
U pravilu se držao desnijeg stranačkog kursa. Za vrijeme famoznog sukoba Sanadera i Pašalića oko vodstva HDZ-a, podržao je gubitnika, Pašalića, ali ga je Sanader svejedno postavio za ministra financija, a izabran je i za potpredsjednika stranke.
U vrijeme građevinskog buma - snažne izgradnje puteva, cesta, autoputeva, tunela i vijadukata - nije imao problema u resoru koji je plivao u novcu, ali je u vrijeme velike financijske krize počeo zaduživati Hrvatsku, objašnjavajući kako je uzimanje novca od stranih financijera 'dokaz povjerenja u hrvatsku ekonomiju.'
Kosor ga je smijenila
Prinuđena rekonstruirati oslabjeli kabinet, Jadranka Kosor zamijenila ga je Martinom Dalić.
U fajtu Kosorove i Karamarka, priklonio se ovome drugome, no premda je HDZ dobio izbore, Šuker nije dobio resor financija. Kao zastupnik bio je vrlo agilan, ali nakon kraja mandata posve se pasivizirao.Od 2002. do 2004. bio je šef Hrvatskog košarkaškog saveza (HKS), da bi nakon izbora 2015. godine i nove pobjede na toj poziciji ostao godinu dana.
Rođen 1957. godine u Livnu u Bosni i Hercegovini, kao dječak je s roditeljima doselio u Veliku Goricu, u kojoj je do 2010. živio s obitelji.
Bio je otac dvoje djece, sina Marka i kćeri Katarine.