Kako vrijeme prolazi, slučaj Đureković postaje - nasuprot logici - sve zamršeniji.
Ovih su dana u javnost dospjeli brojni detalji priče koji je čine još sličnijom krimiću, zasad bez raspleta.
U zadnjem intervjuu Pavla Gažija (Index je ponovno objavio jedini razgovor s njim, izvorno objavljen u Vjesniku 2005. godine) otkriva se naime da je ljubavnica s kojom je Inin direktor otišao u Austriju, pa potom u Njemačku, prema spoznajama hrvatske službe državne sigurnosti, imala u Zagrebu još jednog ljubavnika. Bio je visokopozicioniran u tadašnjoj nomenklaturi, no ministar policije koji je nakon ubojstva Đurekovića smijenjen, Gaži, ne otkriva tko je to, iako je riječ o kriminalistički važnoj činjenici. Iz dostupnih dokumenata, proizlazi, nadalje, da je jugoslavenski ministar policije, Stane Dolanc - čiju je najstrašniju tajnu, da je za vrijeme rata bio njemački kolaborant, osim Udbe znala samo Jovanka Broz - bio zaprepašten sadržajem Đurekovićevih knjiga. “Neke stvari koje tamo pišu običan smrtnik nije mogao znati”, rekao je Dolanc, “tu je morala imati prste neka strana služba...” A u knjigama “Crveni menadžeri” i “Ja, Josip Broz Tito”, Đureković hladnokrvno najavljuje nastavak objavljivanja najskrivenijih tajni Titove Jugoslavije. Kako je već načeo Miku Špiljka, čiji je sin Vanja sumnjičen za privredni kriminal, kao i Titova sina Mišu Broza - optužio ih je za šverc nafte - Đureković je dvojici najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji, Špiljku i Dolancu, dao dovoljno motiva da razmisle kako zaustaviti njegovo pisanje...