U zadnje vrijeme, neformalna druženja Kolinde Grabar Kitarović i Tima Oreškovića sve su češća. Subotnje poslijepodne iskoristili su za zajednički ručak u konobi Didov san na Kajzerici.

Neformalni summit na vrhu

Riječ je o poznatom restoranu koji uglavnom nudi specijalitete Dalmatinske zagore. Predsjednica i premijer družili su se dobar dio dana, zabavljali publiku, ne nastojeći biti previše diskretni. Oboma je taj neformalni “susret na vrhu” politički odgovarao, tim prije što je došao kao kruna serije sličnih “čvenkova”. Predsjednica i premijer nedavno su u Bogovićevoj, na zagrebačkoj špici, ritualo ispijali kavu, no i Uskrs su slavili zajedno, na misi koju je u Rijeci vodio biskup Devčić. Premda nema razloga sumnjati da je riječ o dvoje druželjubivih ljudi, razlozi ovog napadno vidljivog zbližavanja sasvim sigurno su politički.

Predsjednici Grabar Kitarović, naime, u zadnje vrijeme rapidno pada popularnost. Nije ispunila niti jedno predizborno obećanje, od smanjenja Ureda za stotinjak zaposlenih do seobe u Visoku, nije niti jednom “lupila šakom o stol” niti je povukla ijedan markantan potez, pa joj druženje sa sve popularnijim Timom - kojega javnost doživljava više kao protivnika nego kao saveznika Tomislava Karamarka - dobro dođe kao neizravna kritika vlade. Na njihovim druženjima Tomislav Karamarko nije bio niti jednom, što će reći da se ovim šalje poruka i o njegovoj unutanjopolitičkoj izolaciji. Timu Oreškoviću, pak, odgovara svako širenje “baze”. Tomislav Karamarko nekoliko je puta u zadnja dva mjeseca najavio mogućnost da Oreškoviću da otkaz, što znači da se sam sprema preuzeti premijersku poziciju. Zadnju takvu opomenu Oreškoviću je u subotu uputio Milan Bandić, koji je rekao da Oreškoviću i ovoj vladi daje još nekoliko mjeseci “fore” da povuku prave poteze i prikažu redoslijed važnih reformi, ili će u protivnom doći do resetiranja.

Bandićevas poruka Timu

Kako Bandić sigurno ne kani osiguravati saborsku većinu za Milanovićevu vladu, jasno je da je ovu rečenicu izrekao kao Karamarkov teklič: Orškoviću, ne budeš li poslušan, zamijenit ćemo te...Iako je Orešković novajlija u politici, dosad je pokazao više političkog njuha, pa i talenta, od mnogih okorjelih veterana. Orešković shvaća da Karamarko nema dovoljno ruku kojima bi ga mogao smijeniti. Druženje, pa i zbližavanje s Grabar Kitarović, ojačat će njegovu poziciju jer bi predsjednica, dođe li do bilo kakvog preslagivanja, ponovo odlučivala kome će dati mandat. I zadnji put Tomislav Karamarko jedva je od nje izvukao takvu priliku, a u slučaju da Oreškovića pokuža zamijeniti sobom a Most HNS-om, novu bi mu priliku Kolinda vrlo teško dala. Pitanje je što je Orešković spreman ponuditi kao ustupak za ova druženja. Možda prepuštanje dijela briseslskih seansi predsjednici, koja je za njih jako zainteresirana. Orešković, uostalom, ovih dana odlazi u posjet papi Franji, što će svakako ojačati njegovu popularnost u hrvastkoj javnosti, te ojačati domaću i vanjskopolitičku poziciju. A Karamarko bi se trebao zamisliti, jer je sve češće kao Pale, sam na svijetu...

Tim Orešković u zadnje vrijeme nastoji dokazati ne samo to da nije ničija lutka na koncu - što je veći dio javnosti očekivao - već želi pokazati i da ima jednu, za hrvatske standarde, posve novu, kvalitetnu viziju razvoja zemlje.

Na turneji po Slavoniji ovih dana Tima smo naime, osim u standardnim pozama s razgaljenim narodom, vidjeli i u nekoliko, za hrvatske premijere na početku mandata, posve netipičnih prizora.

Tim je, naime, obilazio zasade poljoprivrednih kultura, fotografirao se na njima, ali i u nekim proizvodnim pogonima. Premijeri su na takve lokacije do sad odlazili jedino u vrijeme predizborne kampanje i vidjelo se da, osim slikanja, drugi interes nemaju.

Naš brod treba novi kurs

To daje naslutiti kako Orešković, za razliku od Karamarka, Milanovića ili Sanadera, razumije da je gospodarska struktura ove zemlje fundamentalno kriva i da je treba promijeniti. Naše gospodarstvo trajno i kvalitetno proizvodi jedino deficit, i dok god se naš tromi brod ne zaokrene prema proizvodnji, poljoprivredi, obrtu, poboljšanju turizma i produljenju sezone, bit ćemo prvi kandidat za reprizu grčkog scenarija... Hrvatska ne funkcionira bez 10 milijardi kuna tuđeg novca godišnje (katkad i di 16 milijardi) i to se mora promijeniti. Orešković, čini se, tu putanju želi promijeniti, ali je svjestan da bez političke moći to ne može, i u tom je smislu i njegova nedavna turneja trebala poslužiti kao “upumpavanje steroida”...

Neke stvari idu mu na ruku.

- Na samom početku mandata rekao mi je da je zbrinuo tri generacije svoje obitelji i da je došao istinski pomoći svojoj zemlji, bez fige u džepu. On se može vratiti u Tevu, ali siguran sam da neće’, rekao nam je nedavno sugovornik blizak Timu. Velikog saveznika ima u Boži Petrovu koji je spreman odreći se fotelje šefa Mosta. No, Tim to, kako doznajemo, baš i ne želi.

- On hoće pokazati da je neovisan i da nije ničija marioneta, a želi načiniti i nešto po čemu će, po dobru, ostati upamćen u povijesti - dodaje njegov prijatelj koji je želio ostati anoniman.

Zasad, povukao je bar jedan jak potez. Onemogućio je Tomislavu Karmarku imenovanje svog šefa SOE. On je nametnuo svog kandidata, Daniela Markića, što je Karamarka do te mjere naljutilo da se par dana nije pojavljivao u javnosti. Sa Božom Petrovom onemogućio je Karamarku i postavljanje novih hrvatskih članova u vrh Ine. Hrvatska demokratska zajednica, naime, želi okončati arbitražu sa Mađarima - u kojoj stojimo dobro - a vjerovatno i prepustiti ostatak dionica koje su još u hrvatskom vlasništvu MOL-u. Orešković je tu nakanu, uz svesrdnu asistenciju Bože Petrova, također spriječio, pa su u INI ostali ljudi imenovani još u mandatu Jadranke Kosor. Karamarko je i na tu operaciju frktao, dodajući da će za par mjeseci u INU dovesti svoje ljude, no sada nije uspio.

Amerikanci vole Tima

Postavljenjem Daniela Markića na čelo SOA-e Tim Orešković stekao je naklonost službenog Washingtona, koji svakako ne želi prodor Rusije na hrvatske energetske pravce a potpunim osvajanjem INE od strane MOL-a oni bi došli u predvorje Hrvatske. Orban, naime, uveliko šuruje s Putinom, a ako bi “ruski car” osvojio INU, veći dio Balkana, od Srbije do Slovenije, došao bi u cijelosti u rusku sferu utjecaja, što je neusporedivo više no što su Rusi dobili u povijesnom sporazumu na Jalti, ili nakon 1948. godine, kada se Tito de facto uvrstio među saveznike Amerike. Sjedinjene Države njegovu su državu pomogle sa stotinjak milijardi dolara bespovratne pomoći, desetke puta više od ruskih ulaganja u tu socijalističku zemlju... Tim jača i vani. Već prije, Orešković je imao uspješan susret s Angelom Merkel, koja će uskoro opet posjetiti Hrvatsku. To je sigurno znak naklonosti prema Oreškoviću - a uskoro ide i u Vatikan, gdje ga čeka papa Franjo. Kako Orešković uživa silnu i neupitnu podršku Kaptola, očito je da, premda nema kontrolu nad saborskim rukama, Tim Orešković svakog dana uvećava svoju moć i neće ga biti tako jednostavno smijeniti. U krajnjoj liniji, Karamarko bi za pokušaj njegove smjene imao dosta muka sakupiti dovoljno ruku. Sad je na Oreškovićevoj strani i predsjednica.

Ipak, to nije dovoljno. Tihomir Orešković je popularan ne zato što je uspješan premijer nego zato što, praktički, nije povukao ni jedan aktivan premijerski gospodarski potez. Poskupljenje polica zdravstvenog osiguranja javnost nije autorizirala kao njegovu zamisao, već kao inicijativu ministra zdravstva. Neartikulirane ideje o promjeni radnog zakonodavstva pripisuju se Mostu i Boži Petrovu, pa je Orešković još uvijek u “medenom mjesecu”, pod staklenim zvonom. No, on će do kraja ove godine morati artikulirati četiri-pet jakih poteza, ozbiljnih suštinskih reformi, bez kojih ova zemlja nema šansi, ili će tonuti sa Karamarkom.

Orešković na današnjoj hrvatskoj sceni ima najviše šansi za iskorak. Čini se da će, nakon njegove emancipacije od Karamarka, uslijediti i vrijeme za povlačenje jakih poteza. Povuče li ih, može postati i hrvatski Miro Cerar.