Evo baš se spremam, idem po njih u bolnicu. Presretan sam što dolaze kući, rekao je tata heroj Tihomir Vukoja iz Pakoštana koji je u petak porodio svoju suprugu na ulici, nedaleko od njihove kuće.

Naime, Tihomir, koji nije ni planirao biti na porodu smatrajući da to nije za njega, spletom okolnosti porodio je suprugu Barbaru. Na svijet je došlo njihovo treće dijete, kćer Klara, teška 3790 grama.

I ona i mama su dobro i nakon samo tri dana bolnice, jučer su išle kući.

- Sve mi je to još uvijek nestvarno, ništa mi se nije sleglo. Ne mogu vjerovati da sam porodio ženu. Zahvalan sam da je sve dobro prošlo - kaže Tihomir kojeg su rodbina i prijatelji od milja nazvali 'babica'.

Dodaje da je još pod dojmom i da se još uvijek malo trese. Pa što mu je bilo najgore u cijeloj priči, pitamo ga.

Odradio sjajan posao

- Sve je bilo najgore - smije se on.

Silno je, kaže, priželjkivao tada da je Hitna tamo, da dođu liječnici, da zna da su mama i beba sigurne, da ne ovisi sve o njemu i njegovom tek površnom znanju o porodima u koje se nikad, priznaje, nije htio uplitati.

Međutim, iako si ni sam to još ne može priznati, odradi je sjajan posao. A to su shvatili svi oko njega. Telefon mu, kaže, ne prestaje zvoniti.

- Mi smo iz malog mjesta, sve se pročuje. Svi zovu, čestitaju i zezaju me da sam babica - smije se Tihomir.

Sve je započelo u petak oko osam ujutro, ustali su i supruga mu je rekla da su krenuli trudovi i da će roditi, ali da nema razloga za paniku jer je velik razmak između trudova.

- Spremio sam svoju drugu djecu, doručak i sve to. I supruga se krenula spremati. Odveo sam djecu do mojih roditelja koji žive u kući odmah pored nas. Kad sam se vratio, naglo su joj skočili trudovi, s deset minuta razmaka na svakih dvije minute, već od bolova nije mogla ništa, ni hodati. Htjeli smo zvati svoju kumu koja je doula, ali nije mogla doći, i ona ima troje djece, pa smo krenuli sami - rekao je Tihomir kojem je supruga naprije rekla da ne treba zvati hitnu.

Tihomirov brat pripremao je automobil, a oni su se krenuli spuštati s drugog kata.

Mama je bila smirena

- Puknuo joj je vodenjak, ali rekla mi je da nema panike, da je voda čista. Srećom je supruga upućena u sve, a nije ni ona paničar, ovo nam je treće dijete. I spuštali smo se, ali kad smo došli do srednjeg kata, rekla mi je da ipak ne može i da zovem hitnu što smo odmah i napravili - kaže ponosni otac.

Onda je opet krenula hodati, uspjeli su se spustiti s kata, sjeli u automobil, no nisu prešli niti deset metara kad je dijete počelo izlaziti. Stali su kod susjeda na parking, praktički na makadam. Barbara je zatražila da se donesu ručnici, voda i plahte.

- Supruga nas je koordinirala dok je rađala, znala je sve što treba i kako. Došle su i nevjeste, moji roditelji, svi su pomagali - priča nam Tihomir.

S obzirom na to da je od Pakoštana do Zadra bila ogromna gužva u prometu, smatra da je bolje da se sve odvilo ispred kuće, nego na putu prema bolnici.

- I tako, krenula je rađati i u jednom trenutku mi je rekla da uhvatim dijete, da izlazi! I što ću? Sve sam je slušao i trudio se maksimalno biti pribran i slijediti upute. Znao sam da ona sve to ima u malom prstu i da mi je najbollje slijepo je slušati. Ovo je prvi put da sam bio na porodu, govorio sam da neću biti na porodima, da to nije za mene, i evo što se dogodi - govori nam Tihomir kroz smijeh.

Ljut na sebe

Sve se odigralo vrlo brzo, trajalo je oko deset minuta, a razmišljali su jedino o tome da sve prođe dobro i da ostanu smireni.

- Priznajem, kroz glavu mi je u pojedinim trenucima prolazilo: "Što mi to radimo, zašto nismo u bolnici". Ljutio sam se na sebe i na cijelu situaciju, ali to je valjda bio malo i strah da nešto ne pođe po zlu - kaže Tihomir.

Dodaje da ni sad, nakon svega, nije promijenio mišljenje o prisustvovanju na porodu.

- Nema šanse. Nismo isključili mogućnost da imamo i četvrto dijete, ali i dalje ne želim ići na porod. Nisam ništa hrabriji ni otvoreniji prema toj opciji bez obzira na ovo što sam upravo prošao. Sve je to lijepo, ali radije ne bih više to iskusio - rekao je Tihomir.

Kaže da je rekao supruzi da slobodno rađa kod kuće ako ima želju, ali da si mora nabaviti pravu babicu.

- Nisam se nadao ni da ću o sebi čiatati u novinama. Ali neka, ostat će i djeci lijepa uspomena kad jednog dana to budu čitali - rekao je Tihomir.

Barbara i Tihomir već imaju sina Šimuna (3) i kćer Marcelu (1). Tihomir ih je ova tri dana dobro pripremio na dolazak sestrice Klare. Marcela još nije svjesna tog predivnog događaja jer premala, ali se zato brat Šimun jako veseli.

Tihomir kaže da će imati i pomoć djedova i baka te je uvjeren da neće imati nikakvih problema u nadolazećem razdoblju, unatoč tome što imaju troje male djece.

- Već smo odradili i feštu i tako proslavili dolazak naše male Klare. Sada je sve spremno za njen dolazak kući - kaže Tihomir.