Dok su se škrte zrake sunca lijeno probijale kroz oblake koji su se nadvili nad Zagrebom, obasjale su pogurenog, teško pokretnog starca koji je nepomično sjedio na klupi. Ispred njega tek torba na kotačiće u koju je možda stao cijeli njegov neispričan život.
Nije obraćao pažnju na jutarnju vrevu na Cvjetnom trgu. Glavu je zario među žuljevite, radničke dlanove i zaplakao, a taj trenutak je uhvatio fotoreporter Pixsella Sanjin Strukić.
Lice Hrvatske
Nad sudbinom, nad životom, nad nepravdom.
On je samo lice koje koristimo da ukažemo na problem zanemarivanja i nebrige za stare ljude.
Za naše djedove i bake. To je lice koje ocrtava lice nacije. To je lice radnika. To je lice umirovljenika koje preživljava s bijednom mirovinom i odlazi na ručak u pučku kuhinju.
On je, na žalost među onima koji su odgojili generacije, a danas su prepušteni sami sebi. On je lice onih koji su godinama uplaćivali novac u fond solidarnosti, stvarali, gradili i radili...
A sada ih više nitko i ne gleda, ne brine i ne pita za njih...