Stanem ja na zebri da prođe mladac sa kapuljačom, slušalicama i pametnim uređajem. Ide on lagano usredsređen na ekran pametnog uređaja, dođe do pola i stane. Nakon kraćeg razmišljanja dodirne dvaput prstom spomenuti ekran, okrene se i vrati odakle je stigao ali ostane na zebri ispred nogostupa. Neki nestrpljivi vozač iza mene trubne meni ili njemu možda i tako prene dotičnog na zebri koji pogleda ali na kontra stranu gdje nije bilo nijednog vozila. Okrene se za 180 i ponovo krene zebrom, lagano i neopterećeno ovogradskom stvarnošću. Da mi je znati gdje je bio i ja bih volio malo tamo da odmorim svoje sive stanice. Nadam se u nekoj virtualnoj igrici gdje prelazeći preko pruge gubiš virtualni život od nesavjesnog virtualnog vlakovođe.

Ja pomislio Kamenički,a kad ono VLAK,pih

od kada smo pustili u promet ove super brze vlakove koji jure preko 400 km na sat ti nemoš normalno preko spuštene rampe prošetati na drugu stranu da i očeš