I tako u ove predblagdanske dane imam samo jednu molbu: ako ima još onih koji bi mi htjeli nauditi, usrdno molim da stanu u red i neka ne navale baš svi odjednom. U lipnju mi je umro brat, dva mjeseca kasnije supruga, a opće stanje mojeg bolesnog sina je sve teže, govori nam Tihomir Cvetković iz Trebarjeva. 

Ovaj požrtvovni otac, koji se već godinu dana bori da mu mlađi sin dobije status njegovatelja teško bolesnog drugog sina, javnosti je postao poznat lani u travnju kad je u otvorenom pismu prozvao branitelje prosvjednike iz Savske 66. Otac je sinova Hrvoja (28), koji se već deset godina bori s progresivnom multipla sklerozom, i Ivana (23), koji je prekinuo školovanje kako bi se brinuo o posve nepokretnom i gotovo slijepom bratu.

- Moja supruga Marica dvije se godine borila kao lavica. I vjerovala. Ja nisam. Ali nadu sam imao do posljednje noći. Kad je bolest zašla u terminalnu fazu, bili smo izvan sebe. Vozio bih je svako malo na infuziju, da ne dehidrira, a kad više nije bila u stanju ući u auto, zatražili smo uslugu Hitne. Treći dan, točno u podne, odlepršala je moja golubica na neko bolje mjesto, ispustivši suzicu koju ću pamtiti dok budem postojao. Bez nje i sam sam invalid, duhovni, osjetilni, emocionalni. S njom i mene je pola spušteno u tu raku. Nisam siguran funkcioniram li uopće. Silim se tek. Nikad je neću prestati voljeti - govori nam hrabri branitelj iz Siska. 

Sina mu je, kaže, sve teže gledati. Odavno se više ne zanosi nadom da će možda jednom ozdraviti, ali nadležne institucije i dalje nisu zainteresirane da im pomogne.

- Sada ga već nosimo u WC u prosjeku svakih pola sata, noću od pet do deset puta. Kada ga posjednemo, možda bolje reći polegnemo na školjku, treba nam koja minuta dok se otkoči, dok ga uspijemo presavinuti u koljenu i pasu. Urin mu pobjegne u prosjeku jednom do dvaput na dan i u krevetu, na stolici, dok ga nosimo pa ne stignemo… Ali to još uvijek nije inkontinencija. S inkontinencijom je puno lakše, staviš pelenu pa si miran do jutra - pripovijeda Cvetković dodajući da je dobio “princezu” koja mu pomaže pri obavljanju nužde. No, u njegovom slučaju, kaže otac, to samo odmaže.

- A ministrica Opačić i dalje mom drugom sinu uskraćuje neosporno pravo na status njegovatelja svog hendikepiranog brata. I dalje se ne može zaposliti, vršnjaci mu se podruguju, a licemjerna država ceri mu se u lice - zaključio je Cvetković.