Pandemija korone svakako nije prva pandemija na svijetu, vjerojatno niti zadnja. No dok se medicina unatrag sto godina značajno promijenila pa se s bolestima puno efikasnije bori, ljudski mentalni sklop je, čini se, ostao podjednak.
Pokazuje to usporedba teorija zavjera koje su kolale oko "španjolke" - gripe koja je harala svijetom od proljeća 1918. do ljeta 1919. godine - i korone, koja svijetom hara danas.
Pogledajte video: Opet imamo rekordan broj zaraženih
"Španjolka" je ubila, procjenjuje se, oko 50 milijuna ljudi, a zarazila ih pola milijarde, odnosno trećinu tadašnje svjetske populacije. Virus je nestao odjednom - pretpostavka je da se stekao kolektivni imunitet pa je i zaraza naglo usporila.
Otad do danas nismo stekli, međutim, "kolektivni imunitet" na teorije zavjere. Unatoč znanstvenom, tehnološkom, edukacijskom i svakom drugom napretku, nismo daleko odmakli.
Mir, mir, mir, svatko je ustvari kriv - od farmacije do Kineza i podmornica
Krivac je farmaceutska industrija; virus je netko "izbacio" među ljude i ksenofobična pozadina - tri su zajednička obilježja teorija zavjere prije sto godina, i danas.
Jedna od teorija koja je kolala oko španjolske gripe 1918. kaže da je velika smrtnost od te bolesti bila vezana uz uzimanje aspirina. Kako je riječ o lijeku njemačkog porijekla, nikakvo čudo da se takva teorija zavjere pojavila pred kraj Prvog svjetskog rata, kad je Njemačka bila neprijatelj. I danas je za koronu "kriva" farmacija, koja samo želi zaraditi na ljekovima i cjepivu, kažu teorije zavjere i "antivakseri".
Novija istraživanja su pokazala da je aspirin mogao pogoršati simptome španjolske gripe, ali zato što su liječnici tad bolesnicima određivali njegove prevelike doze, danas nezamislive. Tad još nisu znali da one mogu imati i velike posljedice. Također, smrtnost od španjolske gripe bila je podjednaka i u krajevima u kojima apsirin i nije bio dostupan.
A dok su koronu prije godinu dana iz laboratorija pustili Kinezi, Amerikanci, i tko zna tko još, kako danas tvrde teoretičari zavjera, španjolsku su gripu širile njemačke podmornice, pričalo se prije sto godina.
Za nju su danas krivi Kinezi, a onda su, osim Nijemaca, bili krivi gotovo pa svi stranci, ovisno u kojoj se državi teorija zavjere razvijala; bile su krive i bombe iz rata, ali i jazz, moderan ples, koješta... Virus je danas "kineski", kao što je onda bio "španjolski", makar to nema veze ni sa čim osim sa španjolskim novinama.
Kako je ta država u Prvom svjetskom ratu bila neutralna, tamošnje novine nisu imale razloga skrivati brojke i saznanja o bolesti, kao što su činile sve zaraćene strane.
U španjolskim se medijima o virusu pisalo puno više pa je gripa i dobila ime po toj državi. U samoj Španjolskoj je pak bila riječ o "francuskom" virusu, zbog radnika koji su otamo dolazili, i navodno ga unijeli u Španjolsku. Porijeklo virusa zapravo nikad nije točno dokazano.
Teorije zavjere nastaju kad se svijet mijenja, i ljudi ne vjeruju sustavu
Teorije zavjere nastaju, i jačaju onda kad je riječ o nečem nepoznatom, a ljudi nemaju dovoljno povjerenja u sustav, neovisno o tome koliko im informacija on pružao.
Nastaju onda kad je informacija puno, kao danas, i onda kad ih je malo, kao što je bio slučaj sa španjolskom gripom. Jednako se pojavljuju u demokraciji, kao i u totalitarnim režimima. S internetom i društvenim mrežama teorije zavjere su danas, međutim, ljudima puno dostupnije, odnosno brže se šire.
Kako je za Express pojasnio dr. sc. Nebojša Blanuša, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, teorije zavjere nastaju onda kad se svijet mijenja, i pogađa velik broj ljudi u egzistencijalnom, i u pogledu stvaranja smisla. Tad imaju potrebu objasniti si što se zapravo zbiva.
Nalaze se u, često, djelomičnom informacijskom vakuumu i dilemi kome vjerovati, u kakva objašnjenja mogu vjerovati, traže informacije i nastoje uspostaviti barem iluzornu kontrolu vlastitog života tako da budu "u istini". Svijet se onda čini predvidljivijim, zaključio je Blanuša.
Teorija zavjere, dodaje, stvara homogenu masu ljudi, pogotovo danas, na internetu, koja postaje velika skupina "prijatelja" koji se međusobno podržavaju u mišljenjima i stavovima.
- Živimo u vremenu u kojem ljudi sve manje vjeruju službenim izvorima informacija zbog različitih afera u kojima je ekspertno znanje zloupotrebljavano, a oni koji u većoj mjeri proizvode, ili vjeruju teorijama zavjera se kod neke nekonzistentne ili nevjerodostojne službene informacije 'zakvače' baš za njezin odstupajući dio. Tako priča krene, i može zaintrigirati ostale, pojašnjava dr.sc. Blanuša. .