Brojne crkve, samostani, molitve, pjesme, te pučke pobožnosti svjedoče dugovječnu tradiciju štovanja Blažene Djevice Marije u Hrvatskoj.
Prva otkupljena žena
Svetkovina i blagdan Uznesenja Blažene Djevice na nebo poziva nas da posvijestimo lik Marije, Isusove Majke i njezinu posebnu ulogu u otkupljenju čovječanstva. Poziva nas da Mariju nasljedujemo kao primjer vjere i života ugodna Bogu i da je vidimo kao prototip završetka našeg vlastitog zemaljskog života, rekla je za 24sata sestra dr.sc. Valerija Kovač, teologinja i profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Marija je, dodaje, prva otkupljena žena i prvi otkupljeni čovjek, koja je otkupiteljskim zaslugama svog Sina Isusa Krista doživjela potpunu nebesku proslavu svog života.
Optimistična svetkovina koja nam daje nadu u vremenu katastrofa
“Svetkovina Velike Gospe je jedna vrlo optimistična svetkovina koja nam je potrebna upravo u današnje vrijeme koje je puno raznih globalnih i pojedinačnih nevolja i katastrofa, i kada mislimo da ovaj svijet ide u propast”, objašnjava Kovač.
Zašto je zovemo kraljicom i odvjetnicom Hrvata?
Hrvati su, dodaje, jedan od većinskih katoličkih naroda koji na poseban način štuju Blaženu Djevicu Mariju često je nazivajući “kraljicom i odvjetnicom Hrvata”.
“Ta posvećenost seže u duboku prošlost. Dokazuje to i Pralik Gospe Velikog Zavjeta, pronađen u Biskupiji kod Knina, a potječe iz 11. stoljeća. Da bi još više izrazili svoju blizinu s Marijom, Hrvati su Mariji dali posebne naslove kao što su ‘najvjernija odvjetnica Hrvatske’, ‘kraljica Hrvata’”, ističe.
Židovi je slave kao izabranu kći svog naroda, a u Kuranu je jedina žena koja se spominje imenom
Katolicima Marija iz različitog speta vjere i tradicije najviše znači imaju i najrazvijeniju pobožnost, molitve, liturgijska slavlja, vjerske dogme, pjesme, običaje, umjetnost. U pravoslavlju se Marija štuje kao Bogorodica i Djevica, a katolička svetkovina Velike Gospe, ima svoj ekvivalent u slavlju Uskrsnuća Bogorice.
Odnos protestantskih kršćana prema Mariji je dosta raznolik u nijansama, no pobožnost Mariji nema veliku ulogu i njen se lik promatra na temelju evanđelje. U judaizmu je cijenjena kao izabrana kći židovskoga naroda, ali se ne drži Majkom Božjom, jer Isusa ne smatraju mesijanskim Sinom Božjim. U Kuranu se Marija kao jedina žena spominje imenom te se respektira kao Majka Isusa, koji se smatra prorokom.
Još od 16. stoljeća Mariju zovemo 'kraljicom Hrvata'
U svijesti hrvatskog naroda, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH i inozemstvu, naslov za Mariju “Kraljica Hrvata”, dugo je prisutan, a pojavio se prvi puta u litanijama iz 16. stoljeća.
Danas nam je poznat u omiljenoj pjesmi ‘Rajska Djevo’, koju je inače napisao Petar Perica (1881. - 1944.) , isusovac i katolički svećenik iz Makarske dok je bio učenik Nadbiskupijske gimnazije u Travniku. Pericu su u Dubrovniku 1944. zarobili partizanski vojnici u logoru Daksi i potom ga ubili.
“Nadbiskup Antun Bauer je 1935. Uz asistenciju Alojzija Stepenica u Mariji Bistrici Majku Božju proglasio Kraljicom Hrvata. Negdje u isto vrijeme, na Sljemenu je izgrađena Kapela Majka Božja Sljemenska – Kraljica Hrvata – u spomen 1300 godina pokrštenja Hrvata”, dodaje.
Jednaku intenzivnu prisutnost ima i naslov “Najvjernija odvjetnica Hrvatske”, nama danas posebno poznat u Ispovijesti vjere Hrvata katolika: “Najvjernija odvjetnice, na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom”.
“Pobožnost Hrvata prema Majci Božjoj kao i spomenuti naslovi ne smiju se protumačiti tako kao da bi Hrvati Mariju prisvajali u nekom nacionalističkom smislu, prisvajajući Mariju samo za sebe”, izjavila je.
U krunici je sadržano Evanđelje
Kršćani su od ranih stoljeća, dodaje, zbog njezine važnosti kao Majke Božje, počeli štovati Mariju kao Kraljicu neba i zemlje te kao Zaštitnicu i Odvjetnicu u nevoljama ovozemaljskoga života.
“Taj rašireni stav štovanja Marije i povjeravanja čovječanstva njezinoj zaštiti i zagovoru, hrvatski narod je htio još na posebniji način izraziti kao vlastito posvećenje Mariji, i zato joj je pridao ove lijepe naslove”, ističe.
Najčešća pobožnost prema Majci Božjoj je krunica koja, kako kaže teologinja Kovač, može biti nezanimljiva jer se čini da se ponavljaju samo iste molitve - Očenaš, deset puta Zdravo Marijo i Slava Ocu.
“Upravo zbog toga ponavljanja molitva krunice ponekad može postati vrlo automatizirana molitva: izgovaramo uvijek iste riječi a da pri tom previše ne razmišljamo ili razmatramo”, dodaje.
Međutim, krunica je marijanska pobožnost koja po svojim otajstvima ima dubok sadržaj.
“U njoj je sadržano čitavo evanđelje. Moleći krunicu razmatramo o raznim događajima / otajstvima iz Isusova života i o njihovoj važnosti za nas i naše spasenje. Kada se usredotočimo na sadržaj otajstava, onda krunica postaje jedan od najljepših molitvenih puteva koji po Mariji vodi k Isusu i njegovoj poruci evanđelja”, ističe.
Na svetkovinu Velike Gospe, dodaje, slavimo Marijino uznesenje u nebesku slavu.
“Taj sadržaj vjere je gotovo od ranih stoljeća bio prisutan među vjernicima i postupno je dobivao na svojoj snazi i dubini, a papa Pio XII je 1950. godine proglasio dogmu o Uznesenju Blažene Djevice Marije u nebo. Svrha ove dogme kao i svetkovine nije tek utvrditi neki prošli događaj iz Marijina zemaljskoga života.”
Vjera u Uznesenje BDM na nebo nam, dodaje, daje drugačiju nadu: naš život ne završava na kraju našega zemaljskoga života, nego da nam je Bog obećao vječni život koji će trajati i onkraj naše smrti.
“Zatim, da će ovaj život, koliko god imao svojih poteškoća i nevolja, završiti pozitivno, jer je Bog taj koji je ostvario pobjedu nad zlom i smrti. To se odnosi kako na naš osobni život tako i na budućnost svijeta i čovječanstva. Smisao našega života je više od ovozemaljskoga blagostanja, karijere, imetka, ugleda. Svetkovina Velike Gospe nam kazuje da naše ljudsko srce čezne za trajnijim, dubljim i duhovnijim vrijednostima i da ga u konačnici može u potpunosti ispuniti samo Bog, kako je to već davno lijepo rekao sveti Augustin.”
Marija se doživljava previše 'božanski'
Katolici Mariju doživljavaju, dodaje, ponekad u pretjeranom čudesnom i čudotvornom smislu.
“Raširen je interes za Marijanska ukazanja i čudotvorna djelovanja, bila ona autentična ili ne. Ponekad se Marija među katolicima doživljava previše ‘božanski', kao da bi ona bila jednaka Bogu i imala božanske moći, a zaboravlja se da je ona zapravo ona koja nama pokazuje prvenstvo Boga i preko koje Bog djeluje među nama”, ističe.
Važno je zato, dodaje, poznavati i vjersko ‘znanje’ o Mariji jer daje ispravne kriteriji koji čuvaju od mogućih zastranjenja u pobožnosti prema Mariji.
“U hrvatskom narodu, kao i drugdje, prevladava više osobni i pobožni odnos prema Mariji, negoli li vjersko znanje o Mariji i njezinoj posebnoj ulozi u spasenjskom
djelu njezina Sina Isusa Krista. Odnos prema Mariji vjernici hrane na evanđeoskim pripovijestima, raznim pobožnostima i zavjetima, hodočašćima u marijanska svetišta, tradicijskim običajima te raznim osobnim iskustvima Marijine pomoći i zagovora.”
Slavimo je kao Majku
Vjerničkom je puku Marija vrlo bliska, dodaje, jer se može s njome životno poistovjetiti, jer ona dolazi iz običnoga židovskoga naroda, jer je živjela obični zemaljski život s njegovim izazovima, koja doživljava i svaki čovjek.
"Mariju se doživljava i kao Majku koja brine za svog Sina i s njime proživljava sve njegove velike trenutke djelovanja, muke i smrti. S te strane se Marija doživljava kao ona koja suosjeća, supati, brine, koja razumije nevolje današnjega čovjeka i koja mu može duhovno pomoći i osnažiti ga”, dodaje.
Mariju katolici doživljavaju i kao primjer života u vjeri i kao primjer one koja po predanju Bogu i uz Božju pomoć proživjela svoj zemaljski život i time postala i nama ohrabrenje da je u Božju pomoć moguće i ono što samo ljudskim snagama nije izvedivo.