U intervjuu tjedna Hrvatskoga radija gostovala je psihologinja i psihoterapeutkinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci Hrabri telefon.
Povodom održavanja prosvjeda 'Pravda za djevojčice' u više od deset gradova u Hrvatskoj, ispričala je kako društvo došlo do toga da pravdu zbog zlostavljanja traži na prosvjedima, koliko su odrasli krivi za nasilje među mladima i kako zaštiti maloljetnike od nasilja.
- Dugo godina radim sa seksulano zlostavljanih djevojčica i djevojaka. Jasno mi je zašto ljudi imaju potrebu nešto učiniti, imaju potrebu potaknuti sustav da djeluju i zaštititi djecu. Ja se zaista mogu nositi s tom teškom problematikom, ali najviše me frustrira kad sustav ne djeluje. Bojim se da u ovakvim situacijama da građani, želeći nešto dobro napraviti, zapravo naštete žrtvi. Moramo ovdje biti vrlo pažljivi da se žrtva ne osjeti još više eksponiranom i da se ne dođe do identiteta te djevojčice.
Istraživanja u svijetu govore da je prosjek odgode razotkrivanja, dakle vrijeme od trenutka zlostavljanja dok se to ne otkrije, od 10 do 16 godina.
- Djeca šute iz raznih razloga. Jedan je strah da im se neće vjerovati. Boje se da će oni proizvesti probleme u svojoj obitelji. Tu je i strah kada se dozna da će u okolini biti prozivani. Osjećaj srama i krivnje. Strah od gubitka kontrole nad procesom, kada to dođe na policiju i sud. Nažalost, mnogoj djeci se takvi strahovi i ostvare. Tu je problem. Sustav mora zaštititi djecu.
Nešto treba promijeniti da žrtve progovore, a podaci govore da tek jedno od desetero djece, žrtava seksulanog zlostavljanja, progovori.
- Njima je važna podrška obitelji. Također, trebaju dobiti poruku od sustava "nisi kriva, kriv je počinitelj". Ako počinitelj bude oslobođen te dobije primjerice rad za opće dobro ili uvjetnu kaznu, to su smiješne kazne. Koja je poruka djetetu ako počinitelj nije kriv? Mi imamo dobro zakone, no problem je primjene zakona. Kod seksualnog zlostavljanja je problem dokaza. Ja od mojih 1500, 1600 slučajeva mogu nabrojati na prste jedne ruke slučajeve gdje smo imali dokaze. Dakle, jedini je dokaz iskaz djeteta. Također, nije mi jasno zašto se dodjeljuju niske kazne. Visina kazne zapravo šalje poruku djetetu koje je zlostavljano.
Buljan Flander dodaje da u današnje suvremeno doba, doba interneta i društvenih mreža, imamo novu platforumu za zlostavljanje, ali isto tako platformu koja čuva dokaze.
- Ako se dogodi dijeljenje slika ili video uradaka, to je dodatna viktimizacija. Svatko tko pogleda sliku zlostavljanog djeteta ili video, on dodatno zlostavlja to dijete. Mislim da je jako važno našu djecu educirati o sigurnom ponašanju na internetu, a ne reći da mi to ne razumijemo pa se nećemo petljati.
Cijeli intervju pročitajte Ovdje.