S vlastitom poviješću fašizma možemo se razračunati samo ako ju prihvatimo, a za demokraciju se treba boriti, ponovio je u brojnim intervjuima Antonio Scurati, jedan od najvažnijih suvremenih talijanskih pisaca. U Italiji je poznat po svojim knjigama o diktatoru Benitu Mussoliniju i fašističkom razdoblju.

U subotu je, povodom državnog praznika kojim se slavi oslobođenje Italije od fašizma 25. travnja, po ne zna se koji put pokušao dati svoj doprinos borbi za demokraciju. Pripremio je antifašistički monolog kojeg je trebao pročitati na nacionalnoj televiziji Rai, na trećem programu, u popularnom talk showu Chesara. Sve je bilo dogovoreno. A onda je nastao skandal.

Dok se spremao otputovati u Rim, primio je poruku od televizije Rai u kojoj je pisalo da je njegovo pojavljivanje otkazano "iz uredničkih razloga" te da ne dolazi. Scurati je to nazvao definitivnom demonstracijom vlade Giorgie Meloni da iskoristi svoju moć nad državnim medijem. Otkazivanje njegova monologa izazvalo je žestoke reakcije novinara Raija, kolega pisaca i oporbenih čelnika. Scurati je u monologu optužio talijansku premijerku da se nikad nije jasno i glasno razračunala s fašističkom prošlošću Italije u smislu osude toga režima.

- To ju je sigurno razbjesnilo - rekao je Scurati. Meloni je ubrzo odgovorila.

- Ljevica opet radi slučaj ni iz čega. Potpuno smireno objavljujem na svom profilu ovaj Scuratijev monolog jer znam što znači biti cenzurira. Netko tko je to doživio, nikad ne bi utjecao ni na koga da proživi to isto - rekla je premijerka. Odgovorila mu je i televizija Rai rekavšio da ne provode nikakvu kontrolu nad informacijama niti cenzuru prema programima i voditeljima.

- Rai je baština svih Talijana i danas više nego ikada izražava vrijednosti pluralizma i slobode izražavanja. Zalažemo se za inovativnost, eksperimentiranje s novim sadržajem i novim narativima. Dodavanje mišljenja, ideja i gledišta znači biti još pluralniji nego što je Rai bio u prošlosti - objasnili su i dodali da nitko nikada nije doveo u pitanje mogućnost sudjelovanja pisca Antonija Scuratija u emisiji Chesara.

Scuratijev tekst koji govori o ubojstvu Giacoma Matteottija, političkog protivnika Mussolinija kojeg su ubili fašistički ubojice 1924., donosimo u cijelosti.

BRUTALNO UBOJSTVO

Giacoma Matteottija ubili su fašisti 10. lipnja 1924. Petorica članova tadašnje takozvane fašističke milicije, profesionalci koji su došli iz Milana i angažirani od strane najbližih suradnika Benita Mussolinija, čekali su ga ispred kuće. Poštovani Matteotti, tajnik Ujedinjene Socijalističke Stranke, bio je posljednji koji se u parlamentu otvoreno suprotstavljao fašističkoj diktaturi, a otet je usred bijela dana u centru Rima. Borio se do kraja, kao što je cijeli život borio za pravdu. Pretukli su ga nasmrt, a zatim je njegovo tijelo oskvrnuto. Savijen je tako da ga se može ugurati u skučeni, turpijom iskopan grob.

Mussolinija su odmah obavijestili. Zločin je bio velika mrlja za njega, ali se uspio i osramotiti jer se zakleo udovici da će učiniti sve što može da joj vrati muža. Dok je davao obećanje, fašistički vođa držao je krvavu saborsku iskaznicu žrtve u ladici svog stola.

Međutim, u ovom našem lažnom proljeću ne obilježava se samo političko ubojstvo Matteottija; obilježavaju se i masakri koje su počinili njemački nacisti uz pomoć i suradnju talijanskih fašista 1944. godine. Fosse Ardeatine, Sant'Anna di Stazzema, Marzabotto. To su samo neka od mjesta gdje su demonski saveznici Mussolinija hladnokrvno masakrirali tisuće nemoćnih talijanskih civila, među kojima stotine djece, čak i dojenčadi. Mnogi su čak bili spaljeni živi ili obezglavljeni.

Ove dvije istovremene tužne godišnjice – proljeće '24. i proljeće '44. – dokazuju da je fašizam tijekom cijelog svog povijesnog postojanja – ne samo na kraju ili povremeno – bio neizlječivi fenomen sustavnog političkog nasilja, ubojstava i masakriranja. Hoće li nasljednici te povijesti to konačno priznati?

Nažalost, sve upućuje na to da neće biti tako. Vodstvo nakon fašizma, koje je pobijedilo na izborima u listopadu 2022. godine, imalo je pred sobom dva puta: odbaciti svoju fašističku prošlost ili pokušati prepraviti povijest. Neosporno su odabrali drugi put.

'PREMIJERKA JE ZAKAZALA'

Nakon što su uporno izbjegavali temu tijekom izborne kampanje, premijerka se, kada je bila prisiljena suočiti se s povijesnim godišnjicama, držala ideološke linije svoje neofašističke kulture iz koje potječe: distancirala se od neopravdanih zvjerstava koje je počinio režim (progon Židova) nikada ne odbacujući u cijelosti fašističko iskustvo, prebacila je krivnju za masakre na same naciste s kojima su surađivali fašistički republikanci, i na kraju nije priznala temeljnu ulogu Otpora u talijanskom preporodu (do točke da nikada nije izgovorila riječ "antifašizam" povodom 25. travnja 2023.).

Dok vam ovo govorim, ponovno smo na pragu godišnjice oslobođenja od nacifašizma. Riječ koju premijerka nije htjela izgovoriti još će jednom treperiti na usnama zahvalnih iskrenih demokrata, bilo da su lijevo, u centru ili desno orijentirani. Sve dok ta riječ – antifašizam – ne bude izgovorena od strane onih koji nas vode, duh fašizma nastavit će proganjati dom talijanske demokracije.