Draga majko, u zoru ću biti strijeljan..., pisao je prvih dana rata iz zatvora Tribunjac Josip Perkov (89), kojeg su talijanski okupatori odmah nakon izbijanja rata prebili u šibenskom zatvoru izbivši mu sve zube. Od strijeljanja ga je spasio talijanski kapetan, antifašist. Josip je potom pobjegao u partizane s dvojicom braće. Zapovjednik partizanske čete, osvajajući Prozor, tražio je dobrovoljce bombaše. Sva tri brata javila su se za akciju.
- Tad je Tito stao ispred nas i rekao: 'Ne možete sva tri, ide samo jedan’. Izašao sam ispred stroja i rekao: Imenjače, ako smo se javili, ići ćemo sva tri - priča Perkov. Tito je ipak pustio samo njega, najstarijeg. U Drugome svjetskom ratu ranjen je sedam puta. Molotovljevim koktelima uništio je sedam tenkova. Vladimira Nazora autobusom je vozio do Neretve. Tri godine nakon rata, 1948., otišao je u Beograd na ugradnju umjetnog oka. Upitao je taksista zna li gdje živi Tito. “To mi je prijatelj”, dodao je. Taksist se nasmijao i rekao mu da nema šanse da ga Tito primi.
- Rekao sam mu: 'Imam stan u Zagrebu, a ti imaš taksi'. Okladimo se. Samo mu recite da ga hoće vidjeti treći brat s Prozora... - živo se sjeća Perkov. Tito se, rekao mu je poslije ađutant, na te riječi “digao kao zec!”. Sišao je dolje, raširio ruke i zagrlio ga kao sina.
- Josipe, jesi li to ti...? Suza mu je pošla na oči - kaže Perkov, koji je nakon 14 dana još jedanput posjetio maršala Tita.