Sat je otkucao 20 sati, a grozomornu tišinu zamijenila je škripa balkonskih vrata, otvaranje prozora... Nema tko se u Hrvatskoj nije odazvao na poziv s društvenih mreža. U nedjelju se točno u 20 sati zapjevala Moja domovina, neponovljiva skladba Rajka Dujmića i Zrinka Tutića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Moja domovina ujedinila je Hrvatsku i u puno težim vremenima od ovih i zaista je bilo lijepo čuti je kako se ori praznim, turobnim ulicama. Ipak, u njoj nisu mogli uživati svi, ali i tome su doskočili ljudi iz Saveza gluhih i nagluhih Grada Zagreba.
Svi gluhi, a u Hrvatskoj ih je oko 12 tisuća, mogli su uživati u videu projekta "Znakovito". Vrijedni su se prevoditelji iz zagrebačkog saveza bacili na posao i na znakovni jezik preveli Moju domovinu. Puno to znači gluhima, koji su često isključivani iz društva, marginalizirani i osuđeni na komunikaciju samo jedni s drugima.
U Hrvatskoj se problematika gluhih rijetko stavljala pod povećalo, nije joj se pridavalo previše pozornosti. Prvi svjetski rat prekinuo je mnoge aktivnosti gluhih pa i rad Zemaljskog zavoda za gluhonijemu djecu. Nakon rata ponovno se budi društveni život gluhih osoba. Sazrijevaju prilike da se ostvari nakana Ivana Smolea, prvog učenika Lampeove škole. Ivan Smole je mnogo putovao po Europi gdje je upoznao udruženja gluhih, ponajprije u Austriji, Njemačkoj i Francuskoj. Na njegovu inicijativu održana je 1921. godine, u kavani Royal u Ilici 44 u Zagrebu, osnivačka skupština društva gluhonijemih.
O tome činu nema pisanih dokumenata, međutim pouzdano se zna da je tada osnovano društvo gluhonijemih osoba pod nazivom “Dobrotvor”, te da je društvo brojilo 25 članova. Naziv društva bio je u duhu vremena kada je karitativna djelatnost bila uobičajena i cijenjena. Međutim, gluhe osobe nisu osnovale svoju organizaciju da bi moljakale pomoć i milodare od raznih donatora, već je osnovna svrha organizacije bila solidarnost i samopomoć članova, stoji na stranicama Saveza gdje možete pronaći više o njihovim projektima, ali i saznati nešto o gluhim i nagluhim osobama.