Dario Juričan dugo je pokušavao postati Milan Bandić. I zamalo muje to uspjelo.

Imao je već novu osobnu iskaznicu, rješenja nadležnih tijela, kreirao je već slogan za predsjedničku kampanju, sve dok na kraju to nije srušeno administrativnim odlukama. 

A da je to prošlo, danas bi se govorilo o tome da Milan Bandić opet kadrovira po Zagrebačkom holdingu.

Sandra Benčić bi objašnjavala kako je "dobila poziv gospodina Bandića" da se bivši šef Holdinga Nikola Vuković želi naći s njom, te da je "Milan Bandić predložio sastanak jer poznaje nju i Vukovića". A Nikola Vuković bi pisao u svojim demantijima kako "Milan Bandić ni na koji način nije sudjelovao u njegovu imenovanju na mjesto predsjednika Uprave Holdinga", te da je "Bandić samo pokušao djelovati kao posrednik u mirnom razlazu".

Pripuz o Bandiću

Kao što bi Petar Pripuz, prijatelj pravog Bandića, u priopćenjima navodio kako je čelnike Holdinga "Milan Bandić vodio na sastanke kod uvažene saborske zastupnice Sandre Benčić". 

A mediji bi zvali Milana Bandića da se očituje o kadroviranju u Holdingu.

A on bi onda dao tipičan odgovor da je "na golfu".

Da je to prošlo, da je redatelj i predsjednički kandidat Dario Juričan i službeno postao Milan Bandić, ovo što se danas događa u Holdingu i  Gradu Zagrebu pod kontrolom Možemo! i Tomislava Tomaševića moglo bi se doživjeti kao sequel "Kumeka", Juričanova dokumentarca o pravom Bandiću. Nešto tipa "Bandić nakon Bandića". Ili "Bandić živi vječno". Ili "Ne može Zagreb bez Bandića".

Pa bi onda i optužbe Nikole Vukovića i Ante Samodola, razriješenih, ogorčenih i osvetoljubivih čelnika Holdinga, o tome da iza Tomaševića konce vuku neki drugi moćnici i specijalni interesi, zvučale, ajmo reći, uvjerljivo. 

Gotovo pa zlokobno.

Parodija i satira

I tako, Dario Juričan forsirao je parodiju i satiru, a ona bi bila dovedena do savršenstva samo da se on uspio preimenovati u Milana Bandića.

"Milan Bandić je velika, lažna zagonetka, njegovi birači su zagonetka i ja sam malo zagrebao po tome", objašnjavao je Juričan novinarima nakon promocije "Kumeka". "Išao sam i malo iznenaditi gledatelje, igrao sam se i sa sadržajem i s formom".

Kakvo bi iznenađenje bilo da je on kao Milan Bandić kadrovirao po Holdingu. Igrao bi se sa formom, a netko bi mu nabacio na nos i sadržaj.

Ipak, ni sada iznenađenje što se Juričan spominje u prepucavanjima Možemo! i bivših čelnika Holdinga nije mnogo manje. Kao što cijeloj situaciji ne manjka elemenata parodije.

Uostalom, aferica s izborom Darka Richtera, klerikalnog konzervativca i kandidata Domovinskog pokreta koji se bori protiv komunista i vjeruje u Posljednji sud, kao da je ispala iz Juričanova scenarija. Kao da se išlo parodirati kriterije za izbor ravnatelja dječje bolnice Srebrnjak, pa su našli penzionera koji nikada nije bio ravnatelj i usput je rigidni desničar.

To je bio pravi skeč. 

Bandićev duh

Činjenica, pak, da Juričana sada spominju u kontekstu kadroviranja u Holdingu, dovodi u pitanje njegov redateljski i novinarski opus koji je u određenoj mjeri kompromitiran političkim angažmanom, budući da ispada kako je sve oko Bandića radio s namjerom da pomogne jednoj političkoj opciji. 

Na koju sada navodno ima utjecaj u vođenju grada i Holdinga.

I tako, sve što se događa Tomaševiću i Možemo! u Zagrebu nakon preuzimanja vlasti vrti se oko Milana Bandića: od njegove katastrofalne ostavštine, preko njegovih ortaka koji sada pritišću novu vlast, do optućbi zbog načina na koji se kadrovira i vodi grad, kao i do činjenice da negdje u svemu tome sudjeluje i nesuđeni Milan Bandić.

A tko zna, možda sutra Dario Juričan, čovjek koji voli uzimati imena zagrebačkih gradonačelnika, odluči preimenovati se u Tomislava Tomaševića. Kao socijalni eksperiment. Da se postavi pitanje tko je zapravo gradonačelnik Zagreba.

A tko svemira.