Nemoj ići! Ne odlazi od nas! Kolinda, predsjednice naša, uplakanim glasom vapila je teško našminkana plavuša u publici.
Zgurana između osiguranja i novinara, žena se zaljubljeno trudila što više približiti poraženoj vrhuški HDZ-a.
POGLEDAJTE VIDEO:
Nije bila jedina. Deseci anonimaca iz trećeg ešalona stranke očajnički su pokušavali prokrčiti put do pozornice. Tamo, pod svjetlima reflektora, još uvijek aktualna predsjednica držala je gubitnički govor. Stranački teškaši refleksno su joj aplaudirali. Premijer se kiselo smješkao. Jakov je bio crveniji nego ikad. Floskule su odjekivale kroz razglas, a fotoaparati su neumorno bljeskali. Čekalo se da više završi ova službena govorancija pa da se napokon može otići kućama.
POGLEDAJTE VIDEO:
Poraz. Tako se u jednoj riječi može opisati cijela noć u Plaza centru. Smrdjelo je na izgubljenu bitku od početka, još tamo od 19 sati kad su objavljene izlazne ankete koje su nemilosrdno davale ogromnu prednost Zoranu Milanoviću. Atmosfera u stožeru stožerne hrvatske stranke bila je neprepoznatljiva. Nije bilo onog klasičnog hadezeovskog ambijenta, u kojem se samo čekalo da udari prava pjesma pa da netko izvuče stranačku iskaznicu i zalijepi je na čelo. Nikome ni u jednom trenutku nije palo na pamet urlati neprimjerene pozdrave ili izvući trobojnicu i onda se valjati po njoj.
Istina, bilo je rijetkih proplamsaja stare hadezeovštine. Primjerice, proćelavi gospodin koji sebe naziva Bobetkom, ničim izazvan urlao je nešto o Sotoni i petokrakoj. Žena i muškarac u srednjim godinama radosno su skakali i demonstrirali svoje plesno umijeće na taktove Thompsonovih pjesama. Plećati, namrgođeni tip s kapom na šahovnicu i zlatnim križem stegnutim oko vrata kružio je salom. Neki tip s Kolindinom naljepnicom na kravati tvrdio je da već pedeset godina živi u Münchenu i da mu neće komunisti doći na vlast. Ljubo Ćesić Rojs tečno je psovao majku nekome ispred ulaza.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ali to je zapravo bilo to. Osim ovih nekoliko živopisnih likova, u Plaza centru nije bilo nekakvog većeg krkanluka ni značajnijih primitivnih ispada. Alkohol je posjetiteljima bio uskraćen, a ako je netko htio posegnuti za utjehom na dnu čaše, morao se stisnuti u kafiću izvan stožera. Tamo smo, naposljetku, vidjeli i Tomu Medveda, kako praznog pogleda pred sobom zuri u čašu piva.
Ostatak večeri bio je po pe-esu. Dok su se obračunavali glasovi, ugledni pripadnici stranke disciplinirano su davali izjave pred kamerama, ponavljajući unaprijed naučene fraze i džentlmenski čestitajući pobjedniku.
Zalizani mladi lavovi zabrinuto su se ogledavali, očito nepripremljeni na ovakav rezultat. Sad kad je bitka izgubljena, treba se pripremiti na novi rat, onaj unutar stranke. Vaso je, ne birajući ni vrijeme ni mjesto, vrlo otvoreno i neuvijeno najavio kako nije rođen za zamjenika. A ona ostala stranačka sitnež, koja je zapravo i sačinjavala većinu u stožeru, samo je nastavljala pljeskati. Što će drugo?
Za to vrijeme, dok se u prizemlju stvarao kilometarski red pred švedskim stolom, sam vrh stranke i najuži predsjedničin krug boravio je na katu iznad. Tamo je u jednom trenutku otrčao i Milan Bandić. Pokušali smo se napraviti glupima i krenuti gore, na kat, ali zaustavili su nas.
- Ej, di ćete, ne smijete gore, hoćete da vas zaštitari izbace? - upozorili su nas čim smo stupili na kat i uputili nas dolje.
Ipak, uspjeli smo vidjeti zabrinuta lica zabijena u ekrane mobitela, nervozni hod i došaptavanja. Nije mirisalo na dobro.
U prizemlju je netko odvrnuo Matu Bulića. Dok se hercegovački napjev o Neretvi orio sumornom dvoranom, mladež je razočarano cupkala u mjestu. Naljepnice s predsjedničinim likom već su im se dopola odlijepile s plavih sakoa. Nije ovo bila fešta kakvu su očekivali. Oni stariji rezignirano i disciplinirano su čekali kraj manifestacije, bilo je očito da im ovo nije prvi rodeo. U kutu recepcije stajale su ranije pripremljene, smotane trobojnice. Nisu ih imali prilike iskoristiti.
Bilo je i onih koji se tvrdoglavo nisu mogli pomiriti s porazom. U više navrata čuli smo ogorčene konstatacije o namještenosti izbora i krađi glasova, a neki su čak na prigodnim stranačkim papirima kemijskim olovkama zbrajali koliko je tko glasova prikupio u njihovim mjestima. U jednom trenutku, neposredno pred Kolindin govor, u stožer je banulo nekoliko desetaka ljudi, identično odjevenih u plave trenirke s logom HDZ-a. Poslagali su se pred pozornicom, čekajući Kolindin govor.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kad se predsjednica napokon, negdje oko 22 sata, spustila s kata, okružena jakim osiguranjem, atmosfera je živnula. Svi su joj se htjeli približiti, svi su je htjeli dotaknuti, svi su htjeli biti viđeni. Tko zna kad će im se opet pružiti prilika. Kolinda je održala iznenađujuće zreo govor. Nakon uobičajenih i prežvakanih fraza o Domovinskom ratu, braniteljima i o krvlju stvorenoj državi, predsjednica je pozvala na zajedništvo i čestitala Zoranu Milanoviću. Prekinula je gnjevne zvižduke okupljenih HDZ-ovaca na spomen omraženog protivnika i izrazila nadu u civiliziran prijenos vlasti.
Sišla je s pozornice i nestala negdje, zakriljena osiguranjem. Plenković se zadržao još kratko. Sa stručno montiranim osmijehom poslušno je odgovorio na novinarska pitanja, a onda se i on izgubio. Čekala ga je duga noć.
Ugasile su se kamere, isključili su se mikrofoni. Zamro je pljesak. Nakon odlaska glavnih igrača, poraženi stožer se iznenađujuće brzo ispraznio. Ekipa koja se do maloprije gužvala da se primakne predsjednici, sada se gužvala da što prije napusti salu. Dok su pružali papiriće s brojevima svojih jakni u garderobi, iz razglasa je ironično svirala Nije u šoldima sve.
Na velikom ekranu žmirkao je nasmiješeni Kolindin lik. Na stolovima su ostale samo zgužvane plastične čaše, poderane naljepnice i pokoja ostavljena zastava. Nikome ih nije palo na pamet pokupiti. Dobit će ionako nove na sljedećim izborima.