Koliko se god to na prvi pogled činilo paradoksalno, ali ogorčenje čelnika hrvatske manjine u Srbiji Tomislava Žigmanova zbog odnosa što ga prema hrvatskoj manjini u toj zemlji i zaštiti njihovih interesa pokazuje hrvatski veleposlanik u Srbiji Hidajet Biščević i nije osobito iznenađenje.
Iako se na hrvatskoj strani često može čuti kako su položaj i interes hrvatske manjine u Srbiji u fokusu hrvatske vanjske politike te odnosa Hrvatske i Srbije, hrvatska manjina u Srbiji i zaštita njezinih interesa nisu primarna zadaća veleposlanika Biščevića. Njegov je prvenstveni cilj skidanje “nagomilane prašine” u odnosima Hrvatske i Srbije i “prozračivanje” odnosa Zagreba i Beograda, kako je to sam Biščević ambiciozno kazao u jednom intervjuu nakon dolaska u Beograd, a ne briga o Hrvatima u Srbiji.
Za razliku od prozaičnih problema hrvatske manjine u Srbiji, poput njezina uključivanja u politički život Srbije, njegov je cilj - barem se takav dojam može steći na temelju njegovih izjava - uzvišeniji. On želi proboj u hrvatsko-srpskim odnosima, koji su već godinama, kad je riječ o političkim odnosima, zaleđeni. Biščević s pravom uvjerava kako je Srbija važna za Hrvatsku, želeći da obje zemlje, kako je to podvukao u već citiranom intervjuu srpskom dnevnom listu Danas, prepoznaju “nove povijesne okolnosti i da se odupru obrascu naslijeđene povijesti, da iskorače iz matrice podozrenja i nametanja i da razviju odnose ravnopravnosti, uzajamnog poštovanja, nemiješanja u unutarnje poslove, oslonjeni o europske vrijednosti demokracije, vladavine prava i ljudskih prava”.
Stoga nas ne bi trebalo čuditi kad Biščević, kako se to jasno vidi i u pismu što ga je čelnik Hrvata u Srbiji Tomislav Žigmanov nedavno uputio hrvatskom šefu diplomacije Gordanu Grliću Radmanu, u manjinskim čelnicima i njihovim zahtjevima vidi svojevrsni remetilački faktor, koji ugrožava njegove uzvišene planove sa Srbijom. Žigmanov se tako žali Zagrebu kako je Biščević na nedavnom sastanku u veleposlanstvu u Beogradu “izribao” predstavnike Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) zbog njihova držanja tijekom spora o priznavanju statusa bunjevačkog jezika u Subotici, optužujući ih da su odgovorni za narušavanje hrvatsko-srpskih odnosa i da su zbog “lokalnog problema” tobože za taoce uzeli cijelu hrvatsku zajednicu, što je onda, barem po njegovoj ocjeni, narušilo hrvatsko-srpske odnose, koji su, prema njegovu mišljenju, bilježili “blage uspone”.
I dok predstavnici hrvatske zajednice u Srbiji tzv. bunjevačko pitanje smatraju ozbiljnim udarom na cijelu hrvatsku zajednicu, a ne minornim lokalnim pitanjem, kao što i Hrvatski demokratski forum smatraju izbornim projektom Aleksandra Vučića i pokušajem stvaranja raskola unutar hrvatske zajednice, Biščević, eto, čelnike hrvatske zajednice zbog njihovih stavova smatra odgovornim za narušavanje hrvatsko-srpskih odnosa.
Pritom ih drži i nezahvalnicima koji ne znaju cijeniti što je Srbija poslala milijun eura za stradale u potresu u Hrvatskoj, ne videći usto nikakav problem što im nije prenio što je to zapravo iskomunicirao s predsjednikom Srbije u pogledu uključivanja predstavnika Hrvata u procese odlučivanja, kao što Biščević očito ne smatra da čelnike hrvatske zajednice treba obavijestiti o svom odlasku na sastanak s predsjednikom Skupštine Grada Subotice Bálintom Pásztorom, iako je na tom sastanku bilo riječi o za hrvatsku zajednicu vitalnoj temi.
*Cijeli tekst pročitajte u novom Expressu koji je na kioscima od petka 30. travnja