Slike Josipa Vanište teško biste stavili pod naslov “Agonija i ekstaza”. On nije fovist, “divlji”, kako su Francuzi zvali svoje slikare koji su platno bombardirali širokom paletom boja, niti je kolorist – njegove su slike rađene u nježnom sfumatu, skoro su monokromatske, a često se puta, u fazi Gorgone, oblikuju kao najjednostavniji geometrijski elementi. No, povijest umjetnosti često puta zna, kao i umjetnost povijesti, prirediti šokantna iznenađenja i nemoguće učiniti mogućim. A baš se to dogodilo mirnom slikaru iz Karlovca, koji je pred kraj života, u glasovitom Skizenbuchu, uz duge pasaže o slikarskim i duhovnim uzorima objavio i cijeli niz zapaljivih ocjena koje je Miroslav Krleža o suvremenicima izrekao u Vaništinu ateljeu, pa izazvao oluju rasprava kakva u Hrvatskoj odavno nije viđena.