Zavjetnu kapelu svetog Roka građani su podignuli 1655. godine kako bi ih svetac zaštitio od kuge i već od prvih dana oko kapelice je bilo groblje gdje su isprva ukapali siromašnije župljane, a zatim i bogatije građane.
- Izraelskoj općini 1811. godine dopušteno je da zapadno od groblja kupi parcelu i ondje uredi prvo Židovsko groblje u Zagrebu. I katoličko i Židovsko groblje u narednim godinama se proširivalo, pa je 1851. kupljeno novo zemljište na kojem su bili pokopani mnogi istaknuti građani, među njima i skladatelj Vatroslav Lisinski. Bilo je i većih, zajedničkih grobnica. Groblje je nakon 1856. godine napušteno, i kako stoji u dokumentima – "prepušteno stoci s obližnjih imanja" – objašnjava Boris Marić iz Muzeja Grada Zagreba.
Zatvorili groblje i napravili perivoj
Rokovo groblje službeno je zatvoreno 1887. godine kada je prema gradskim planovima na tom mjestu trebao biti javni perivoj. Planovi su se odgađali iz godine u godinu, a groblje je propadalo. Do 1912. godine pojedini nadgrobni spomenici su se izmještali na današnji Ilirski trg kako bi kasnije bili uzidani između sjevernog i zapadnog podzida Vrazova šetališta. Većina preminulih ondje je i danas, a na Mirogoj su preneseni zemaljski ostaci istaknutih pokojnika poput Vatroslava Lisinskog.
Na temeljima nacrta arhitekta Viktora Kovačića današnji izgled Rokova perivoja osmislio je Mihajlo Kranjc 1994. godine. Jurjevsko groblje na Mirogoj se preselilo godinu dana prije Rokova groblja, 1876. godine. Danas je na tom mjestu prekrasan park u kojem tek nekoliko nadgrobnih ploča i spomenika svjedoči da su ondje pokapali ljude. Groblje oko kapele svetog Jurja u povijesnim se dokumentima prvi put spominje 1622. godine.
Crni križ usađen u mrtvačku glavu
- Isprva su tu pokapani siromašni građani, no ubrzo je postalo groblje dobrostojećih građana, tzv. Nobel – Friedhof – objašnjava Mašić. Tijekom 1824. i 1825. godine groblje se proširivalo i kupljene su okolne parcele.
- U jugozapadnom kutu groblja bila je mala mrtvačnica, a odmah do nje, u južnom zidu, ulaz u groblje. Određeno je i mjesto za kosturnicu te sagrađen stan za grobara Bartola Habazina. U kripti kapele uglavnom su pokapani članovi Bratovštine svetoga Jurja koji su za to plaćali 30 groša, a ostali su morali platiti dvije forinte – nastavlja Mašić dodajući kako se u groblje ulazilo kroz velika željezna vrata koja su vodila u predvorje gdje se obavljalo opijelo.
Na vratima je stajao crni križ usađen u mrtvačku glavu s dvije ukrštene kosti. Nakon zatvaranja groblja 1876. godine ostaci pokojnika preneseni su na Mirogoj i novih ukopa nije bilo. Kao i kod većine starih gradskih groblja, nadgrobne spomenike prenijeli su na Ilirski trg, a kasnije su postali dio podzida Vrazova šetališta.
Privlače one željne okultnoga
- Poznato je 110 imena pokojnika čiji su se spomenici nalazili na groblju sv. Jurja. U značajnijem dijelu groblja nalazili su se spomenici od kamena i lijevanog željeza od kojih su neki sačuvani, no brojni drveni križevi u drugom, zabačenijem dijelu groblja, davno su propali pa su imena tih pokojnika nepovratno otišla u zaborav – zaključio je Boris Mašić.
Ipak, Jurjevsko groblje nije zaboravljeno i nalazi se na turističkim kartama Zagreba zbog svoje mističnosti. Mladi ondje rado provode noći jer one željne okultnog valjda privlači ideja o nadgrobnim spomenicima i smrti. Navodno je ondje bilo i okupljalište sotonista.
No manje je poznati da je upravo ondje bio za najveći sprovod koji je Zagreb vidio u 19. stoljeću. Pokojnog liječnika, saborskog zastupnika i književnika Ivana Dežmana došla je ispratiti vojska ljudi koji je predvodio ban Ivan Mažuranić, a prema starim zapisima kolona ožalošćenih kretala se od kuće u Mesničkoj preko današnjeg Ilirskog trga sve do Jurjevskog groblja gdje je bio pokopan i Ljudevit Gaj.