Čuvam je kao oko u glavi. Nikad je nisam izvezao iz garaže kad je padala kiša. Vodu je vidjela samo dok sam je prao i polirao, kaže Jozo Petrić.

Vozačku dozvolu ima već 50 godina i veliki je obožavatelj “Stojki”. Tamno plavu Zastavu 101 D Comfort vozi već 41 godinu.

- Kad sam je naručio u Zagrebu, morao sam je čekati šest mjeseci. Platio sam je 22.000 tadašnjih dinara - priča Jozo dok ponosno sjedi za volanom svog metalnog ljubimca, koji ničim ne odaje da je u petom desetljeću.

U više od 40 godina Petrić je sa svojim “Stojadinom” prešao samo 55.000 kilometara.

- Nema ni traga hrđe nigdje. Previše sam truda uložio u taj auto kako bih ga očuvao. Kad ga dovezem na tehnički pregled i registraciju, svi ga u čudu gledaju i pitaju se kako je to moguće. Tajna je u tome što se prema njemu odnosim kao prema nekoj djevojci - ponosan je Jozo.

Ponos autoindustrije bivše države danas je uglavnom predmet ismijavanja. “Stojke” se prodaju za nekoliko tisuća kuna, a svi vlasnici uvijek su se žalili na brojne kvarove koji su ih mučili kod Zastava. No Jozo uopće ne razmišlja da bi se riješio svojeg auta.

- Ma nema šanse da ga ikad prodam. To je moj ljubimac - odlučan je Jozo.

Najviše mu je, kaže, žao što trenutačno ne može voziti jer je nedavno operirao glaukom na desnom oku. No nakon što se oporavi, tvrdi, odmah će sjesti za volan i provesti se Slavonijom.

- Najbolji je osjećaj lagano spustiti prozore, pustiti glazbu i krstariti prirodom u ovom automobilu. Osjećam se kao mladić. Troši manje od pet litara - ističe umirovljenik. 

Iako mu vozačka dozvola vrijedi do 2015. godine, Jozo vjeruje da će mu odobriti produženje jer dosad nije imao nijedan prometni prekršaj.