Na suđenju Goranu Hadžiću svjedoči Veljko Džakula iz Pakraca, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj koji danas radi kao predsjednik srpskog foruma, a pomaže i povratak srpskih izbjeglica u Hrvatsku. 

Početkom devedesetih bio je predsjednik regionalnog ogranka Srpske demokratske stranke, a u SDS-u je bio do 19. kolovoza 1991. godine. U kolovozu je proglašen regionalnim premijerom Zapadne Slavonije, a na dužnosti je ostao do 26. veljače 1992. godine, nakon čega je postao zamjenik premijera Republike Srpske krajine. S dužnosti je otišao u ožujku 1993. godine. 

Hadžića je, kako je rekao, upoznao u svibnju 1990. godine kada je osnovan SDS u Slavoniji. Osnovan je u Pakracu, a Hadžić je na osnivanje stigao iz Vukovara. Na pitanje tužitelja tko je bio vođa SAO Krajine, Džakula je odgovorio da je to bio Milan Babić kojeg je također upoznao u Pakracu. 

Svjedok je objasnio kako je njegova ideja bila politička i kulturna autonomija Srba u Hrvatskoj, a ne teritorijalna kako se navodilo u statutu SAO Krajine. Ideja je bila i da se štite interesi Srba izvan Krajine, što se nije podudaralo sa Statutom SAO Krajine koja je bila zamišljena kao autonomna unutar Hrvatske. 

Prvi svjedok pričao o zatočeništvu u Dalju

U suđenju u srijedu prvi svjedok Zlatko Antunović pričao je o zatočeništvu u Dalju tijekom 1991. godine.

Hadžića se tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. 

Tereti ga se i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji. Svi  zločini su zločini protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.