Iako sam i ja bio nogometaš, kad imaš dijete igrača razmišljaš malo drugačije. Tin je tada bio maloljetan, nije mogao sam odlučivati, nisam htio da netko na njega vrši pritisak jer su nas stalno zvali domaći i strani menadžeri koji su ga htjeli zastupati, pa sam odlučio ja odlučivati u njegovo ime. Razgovarao sam s ljudima u klubu o svemu. U Dinamo smo došli supruga i ja; najviše smo pregovarali sa Zdravkom Mamićem kojega sam ja inače poznavao 30 godina i bio sam dobar s njime. Tin je tada imao stipendijski ugovor s Dinamom i želio je u prvi tim. Pregovori su išli onako kako sam zamislio, sve je teklo glatko. Potpisali smo ugovor u veljači 2013. godine; uključivao je primanja, premije, i ostalo. Tražio sam dogovor o podjeli transfera u postotku pola-pola ako ode u inozemstvo. To je dogovoreno u aneksu ugovora koji je sklopljen ubrzo nakon ugovora o profesionalnom igranju, rekao je Zdenko Jedvaj, otac nogometaša Tina Jedvaja, koji je svjedočio na suđenju braći Mamić i ostalim optuženicima u aferi Dinamo 2.
Jedvaj je rekao kako su u pregovorima sudjelovali i Zdravko i Zoran Mamić te da su oni kao obitelj bili sretni što je Tin došao u taj klub i što je brigu o njemu preuzeo Mamić.
- Dok smo bili u klubu upoznali smo Marija Mamića koji nas je upoznao s ljudima koji su trebali voditi brigu o karijeri moga sina. To su bili domaći ljudi čijih se imena ne sjećam. S njima smo potpisali ugovor o zastupanju i u njemu je pisalo ime neke strane tvrtke, ali ne znam kako se ta firma zvala. Nisam čitao ugovor, vjerovao sam Mamićima jer su rekli da će najbolje skrbiti o karijeri mog sina - kazao je Jedvaj dodajući kako je Tin u Dinamu igrao 6 mjeseci i odigrao 13 utakmica, nakon čega je otišao u Romu. Tata Jedvaj je rekao da ne zna tko je vodio pregovore oko transfera Tina u Romu.
- Nazvao me je Zdravko Mamić i rekao mi da je postignut dogovor da Tin ide u Romu u Italiju. Nisam pitao za detalje; tko je pregovarao i s kime, što je dogovoreno. Zdravko mi je samo rekao samo okvirno neke stvari i da ću biti zadovoljan. Već drugi dan smo bili u avionu i tu mi je Zoran Mamić rekao detalje, da je ugovor na pet godina, da se detalji oko plaće još dogovaraju, i sve ostalo. Vjerovao sam Mamiću da je sve odrađeno za dobrobit Tina. Tek sam u Rimu saznao sve detalje o ugovoru koji je potpisao Tin i to je bilo iznad onoga što sam očekivao - kazao je Zdenko Jedvaj dodajući kako je u Romi tada bio i Mario Mamić, a Zoran Mamić je predstavljao Dinamo. Rekao je i da tamo nije vidio menadžere s kojima je obitelj Jedvaj potpisala ugovor o zastupanju, ali je vidio neke ljude koje nije poznavao.
- Moja ideja je bila da prodam pravo na polovinu transfernog obeštećenja. Smatrao sam da je to dobra ideja, znao sam kako tržište reagira i cijeni igrače. Trebao mi je novac. U razgovoru sam to predložio Zdravku i Mariju Mamiću. Rekao sam im iznos koji bih želio. Predložio sam da se to proda toj agenciji koja je po ugovoru zastupala moga sina. Ne mogu reći s kime sam konkretno to dogovorio, ali oko svega je posredovao Mario Mamić u čijoj sam agenciji te ugovore i potpisao. To sam prodao prije njegovog prelaska u Romu - kazao je Jedvaj dodajući kako mu je taj novac isplaćen u dva navrata, u gotovini, u agenciji Marija Mamića. Dio novca dobio je prije Tinovog odlaska u Romu, a dio nakon. Radilo se o 200 tisuća eura i ne sjeća se da li je tada potpisao ikakvu priznanicu o preuzimanju toga novca. Kada je Tin postao punoljetan tata Jedvaj više nije tako često viđao Mamiće jer su kao obitelj preselili u Italiju, a i nije više mogao zastupati sina obzirom da je postao punoljetan. Tin se više nije vraćao u Dinamo, a tata ne zna da li ga je zastupala tvrtka s kojom je potpisao ugovor.
Nakon tate Jedvaja svjedočila je i Tinova mama Suzana koja je također bila supotpisnik sinovljevog profesionalnog ugovora s Dinamom.
- Sve što je trebalo potpisati, ja sam potpisala. Suprug se brinuo o svemu jer je kao nogometaš i trener bio više upućen u sve. Nisam sudjelovala u nikakvim pregovorima, znala sam ono osnovno. Kada je Tin prodan u Romu potpisivali smo ugovor o prodaji zastupanja, marketinškim pravima i ne znam što sve još. Dobili smo i neki novac i suprug je rekao da su to sredstva na ime naših troškova. Mislim da nam je to dala neka strana tvrtka - kazala je mama Jedvaj ističući kako na takav način nije sudjelovala u razvoju Tinove nogometne karijere.
Potom je na klupu za svjedoke sjeo Božidar Šikić, čelni čovjek NK Lokomotiva.
- Bio sam direktor škole nogometa Dinama od 2002. godine, nakon čega je osnovana NK Lokomotiva u koju sam prešao. Prijatelj sam sa Zdravkom Mamićem više od 30 godina. Zajedno smo krenuli u posao 1999. godine. On je bio sposoban u poslu, a ja sam cijeli život u nogometu i znao sam prepoznati dobre igrače – prisjetio se Božidar Šikić vremena kada je počeo surađivati s Mamićem. Kao direktor nogometne škole bio je četiri godine. Šikić je i dan danas direktor toga kluba.
Šikić je rekao kako je Mamić osnovao agenciju u koju je kasnije ušao i njegov brat, sin Mario, Amra Peternel, Damir Jozić i Nikky Vuksan.
- Dok sam bio u Dinamu Zdravko Mamić mi je davao mjesečna primanja, a kasnije sam od njega dobivao i veće iznose kao nagradu za skautiranje. Ja sam doveo Šimu Vrsaljka, Matea Kovačića, Brozovića, Pjacu, ukupno 17 igrača koji su u klub došli kao djeca, a kasnije postali poznati svjetski nogometaši. To je uglavnom bio novac u gotovini. Ne sjećam se da sam mu ikada za primljeni novac potpisivao neke priznanice.Jednom mi je Mario Mamić uplatio neki iznos na moj privatni račun otvoren u Sloveniji. To je tako funkcioniralo dok Lokomotiva nije ušla u prvu ligu. Tada smo počeli surađivati s Dinamom, imali smo svoju školu nogometa - rekao je Šikić dodajući kako nikada nije sudjelovao u prodaji Dinamovih igrača, ali u transferima igrača Lokomotive jeste, što i danas čini. Pojasnio je kako igrače prodaju posrednici koji za to dobiju dogovorenu naknadu.
Šikić je rekao kako nije imao poslovni odnos s tvrtkom Digi Sport Marija Mamića no, tužitelj mu je prezentirao sklopljeni ugovor između NK Lokomotive i navedene tvrtke kojega on nije prepoznao iako je na njemu njegov potpis.
- Može biti da mi je to na potpis donio direktor NK Lokomotive Denis Gudasić - odgovorio je.
Nije prepoznao ni fakture koje mu je dao tužitelj iako isti također ima njegov potpis.