Na pitanje koji su oružani sukobi obilježili ovu godinu većina bi ispitanika navela onaj u Ukrajini i onaj na Bliskom istoku, točnije u Izraelu i Gazi.
Agresija Rusije na Ukrajinu započela je u veljači 2022., nastavila se kao obrambeni rat Ukrajinaca tijekom 2023., a veliko je pitanje hoće li, i s kakvim rezultatom, završiti 2024. godine. Taj sukob izazvao je veliki interes svjetske javnosti i uglavnom nije izazvao podjele među neutralnim promatračima. Drugim riječima, ako izuzmemo Srbiju i Srbe koji žive u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, velika većina nacija osudila je agresora (Ruse) i pružila razne oblike pomoći napadnutima (Ukrajincima).
Pa ipak, podjela, ali više neslužbena, primjetna je od samog početka među europskim i svjetskim biznismenima. Ne zato što itko od njih podržava Putina nego zato što im ne smeta zarađivati na tržištu koje je pod njegovom kontrolom.
Drugi sukob započeo je u listopadu 2023. masakrom palestinske terorističke organizacije Hamas nad židovskim civilima, a nastavio se surovom osvetom izraelske vojske ne samo nad palestinskim teroristima nego i nad palestinskim civilima. Za razliku od rata u Ukrajini ovaj sukob podijelio je države, političare i građane.
Ljudi su se počeli dijeliti na one koji su za slobodnu Palestinu i one koji nemaju ništa protiv slobodne Palestine ukoliko bi ona prihvatila postojanje slobodnog Izraela.
Kao i u slučaju Ukrajine ni ovaj sukob nije započeo ove, a teško da će svima prihvatljivim mirovnim rješenjem završiti i sljedeće godine.
Uz katastrofalnu materijalnu štetu brojke u oba slučaja ukazuju na humanitarnu katastrofu. Gotovo 15 tisuća poginulih na tlu Ukrajine, odnosno preko 20 tisuća na području Gaze i Izraela, te šest milijuna ukrajinskih i oko milijun i pol palestinskih izbjeglica.
Međutim, namjera ovog teksta nije ispričati još jednu u nizu tužnih i tragičnih priča o Ukrajini i Gazi. Namjera je ukazati na one, podjednako tužne i tragične, ili čak tužnije i tragičnije priče, koje se istovremeno događaju širom svijeta, ali svjetsku javnost uglavnom ne zanimaju. U tom smislu ograničit ću se samo na nekoliko sukoba na kontinentu kojeg često nazivamo najsiromašnijim, ali još češće zaboravljamo da je siromašan uglavnom zbog pljački i izrabljivanja koje ljudi sa Zapada tamo provode već stoljećima.
Naravno, riječ je o Africi.
U proljeće 2023. (ponovo) se rasplamsao građanski rat u Sudanu. Posljedice su preko deset tisuća ubijenih ljudi i blizu šest milijuna onih koji su morali napustiti svoje domove. Među porušenim objektima je i šezdesetak od ukupno 86 bolnica u državi. Jedna od posljedica nehigijenskih uvjeta života je i pojava kolere.
Nešto južnije u Demokratskoj Republici Kongo građanski rat koji traje već 30 godina upravo u drugoj polovici 2023. bilježi novu eskalaciju nasilja.
Samo ove godine ubijeno je oko 10 tisuća ljudi čime se dodatno povećala brojka od oko šest milijuna ubijenih tijekom cijelog rata. Izbjeglice se broje u milijunima, a prema podacima međunarodnih organizacija preko šest milijuna stanovnika Konga danas gladuje. U svega desetak proljetnih tjedana 2023. silovano je nekoliko tisuća žena, među njima i brojne djevojčice u dobi od 12 do 17 godina.
Tisuće ubijenih i silovanih, milijuni prognanih, raseljenih, gladnih i bolesnih već su godinama stvarnost i Centralnoafričke Republike, Republike Mali, Nigera, Burkine Faso, Nigerije, Čada, Burundija, Somalije i brojnih drugih afričkih zemalja. Nasilnim prevratima smjenjuju se vlade, a državama vladaju paravojne formacije, često uz podršku stranih plaćenika poput onih iz ruske grupe Wagner. Unatoč svim navedenim brojkama i nezamislivoj humanitarnoj katastrofi priče iz tog dijela svijeta rijetko su na naslovnicama svjetskih medija.
Dok su toponimi i lokaliteti u Ukrajini, od rijeka do manjih i većih gradova, kao i karte s mogućim granicama izraelske i palestinske države postali mjesta opće kulture i sveopćeg interesa, rijetki bi isprve na karti mogli pokazati gdje se nalazi DR Kongo, Republika Mali ili Čad.
A samo te tri države imaju zajedno blizu 150 milijuna stanovnika i zauzimaju površinu veću od površine Europske unije.
I ne, nije ovaj tekst apel da prestanemo pratiti situaciju u Ukrajini i na Bliskom istoku ili da prestanemo pomagati svima iz tih područja kojima je pomoć potrebna. Ovo je apel da se potrudimo obratiti pažnju i na one ljudske patnje i tragedije koje se teško probijaju na naslovnice, na onu bespomoćnu djecu i žene čije slike nemamo prilike svakodnevno gledati u medijima i na društvenim mrežama. Afrika je u tom smislu svakako jedan od prioriteta.
Ali, da bi svjedočili tragičnim sudbinama ne morate ići do Afrike. Ljudi kojima možete pomoći puno su bliže nego što si to često želimo priznati.