Tomislav Karamarko morao se zadovoljiti s 98,99 posto glasova.
Kao na blagajni trgovačkog centra.
Zadovoljan bi trebao biti i njegov šef izbornog stožera na izborima koji to nisu bili, na unutarstranačkom plebiscitu prvi puta održanom po modelu "jedan član-jedan glas".
A na tom glasanju šef stranke koji je prije godinu dana obećavao dvotrećinsku pobjedu na izborima, "satiranje oporbe" i dominaciju HDZ-a, a morao se prodati Mostu, odreći premijerske pozicije i upustiti u rovovski rat s premijerom i koalicijskim partnerima koji ga je stajao desetine fotelja i nekoliko ministarskih imenovanja, zapravo je prošao sjajno
Tata, evo ti moj glas
Članovi HDZ-a očito su bili zadovoljni politikom svog šefa stranke, a bio je to i Karamarkov sin koji je zaokružio svog tatu na biračkom listiću.
Ohrabren takvom demonstracijom sile, tom operacijom "šokiraj i zadivi", Karamarko je u svom pobjedničkom govoru najavio da će u idućem mandatu biti još žešći i još domoljubniji nego što je to bio do sada.
"Sljedeći mandat", poručio je šef HDZ-a, "mi ćemo artikulirati naše žestoko domoljublje".
Što bi moglo značiti da ovo oporbeno "žestoko domoljublje" u protekle četiri godine nije bilo previše artikulirano. A to, ruku na srce, zvuči doista uvjerljivo. U onom urlanju, huškanju, vrijeđanju i prozivanju popraćenom šatorima i stožerima, kolonama i sabotažama doista se nije moglo artikulirati ništa smisleno i politički suvislo.
Možda će Karamarko sada napokon "artikulirati" svo to "žestoko domoljublje".
Doduše, do toga sinoć još nije došao.
Kome nije jasno?
Umjesto toga, ponovio je tezu kako je HDZ "jasan u odnosu prema svakom totalitarizmu, fašističkom, nacističkom i komunističkom", premda se još do sada nije dogodilo da je javno osudio fašizam bez da ga je - uz onaj neizostavan "ali" - strpao u isti koš s komunizmom, a onda i antifašizam izjednačio s komunizmom.
Pa u Vladu ugurao one koji ustaše nazivaju herojima i mučenicima.
Uglavnom, ono što bi trebalo biti jasno Karamarku oko njegova odnosa prema totalitarizmu nije baš previše jasno svima ostalima.
No iduća Karamarkova tvrdnja puno je intrigantnija. "Sve ideološke rasprave stavit ćemo u drugi plan. Ne želimo s time imati posla i ono što nas zanima jest budućnost naše djece".
E ovo je sad doista zbunjujuće.
Kako sad ne želi imati posla s onime sa čime se protekle četiri godine jedino i bavio?
Rovarenje po povijesti
Četiri godine političku raspravu svodio je na ideološke obračune, ratovao s komunistima i boljševicima, protivnike optuživao da su neprijatelji Hrvatske, prebrojavao Srbe i hvatao četnike, a ne treba zaboraviti ni da je svoj mandat ministra unutarnjih poslova 2011. godine završio kopanjem po jamama žtava komunističkih vlasti.
Sada kad je dovoljno rovao po prošlosti i revidirao povijest u svrhu homogeniziranja stranke i rušenja Vlade, sada kad se domogao vlasti, Karamarko se deklarativno okreće "budućnosti naše djece".
Što u ovom kontekstu također zvuči zlokobno.
Jer, kakva se to budućnost može temeljiti na Hasanbegovićevim traktatima, na brisanju Jasenovca, na ustaškim pozdravima i pokličima, na eliminaciji antifašizma, klerikalizaciji obrazovanja na svim razinama, na progonu manjina, fašističkom šaranju spomenika, na gostovanju Thompsona u osnovnim školama i na pretvaranju profesora u vjeroučitelje?
Kakva se to budućnost temelji na porukama kritičarima da se "isele tamo gdje se neće osjećati ugroženima"? I na porukama manjinama da ne provociraju većinu? I na porukama napadnutim kritičarima da paze što pišu i govore? I porukama svima da će slobodno govoriti samo u svoja četiri zida?
HDZ se uvijek bori za sebe
Uglavnom, nije se još ohrabrio onaj tko se uživio u Karamarkovu viziju budućnosti.
A ta budućnost svodi se i na ovakvu poruku "artikuliranog domoljublja": "Borit ćemo se za svako radno mjesto, svaku investiciju, svako neobrađeno polje, svakog mladića i djevojku koji žele napustiti ovu zemlju".
Neki su u toj izjavi već iščitali obećanje predsjednika HDZ-a da će se boriti kako bi svakom članu sa stranačkom iskaznicom obećao posao, olakšao investiciju, dodijelio polje, u skladu s običajima koji su vladali svih onih godina koliko je HDZ držao vlast i svojatao državu.
Neki su se zapitali s kim će se Karamarko tako žestoko boriti za poslove, investicije, polja, mladiće i djevojke? Ali i hoće li se za sve to boriti jednako žestoko kao što se sa SDP-om borio za vlast, a sada se s Mostom i svojim premijerom bori za svaku fotelju?
Uglavnom, zaključak koji bismo mogli izvući iz Karamarkovih poruka nakon plebiscitarne pobjede svodi se na sljedeće: iz četverogodišnjeg perioda "destruktivnog domoljublja" koje je vladalo u opoziciji, a primarno služilo destabilizaciji države i rušenju vlasti, HDZ nas sada vodi u razdoblje "konstruktivnog", odnosno "artikuliranog" domoljublja usmjerenog preživljavanju i stabiliziranju vlasti.
Ideologija će, u kontekstu progona kritičara, marginaliziranja partnera, prijetnji protivnika, u svemu tome ponovno igrati ključnu ulogu.
Ako ništa drugo, a onda za maskiranje neuspjeha i promašaja u vođenju gospodarstva i provedbi reformi.