Rasna diskriminacija nad “ljudima druge boje kože” je dugoročan problem koji se godinama događa, a neuspješno rješava. Diljem Amerike započeli su prosvjedi kakvi nisu viđeni još od davne 1992. godine. Tada su šestodnevni prosvjedi krenuli zbog Rodneyja Kinga koji je bio brutalno premlaćen od strane policije te je cijela situacija bila snimljena i prikazana putem TV ekrana diljem Amerike.
Pogledajte kako je dječak održao svoj prosvjed protiv rasizma:
Na svu sreću današnje generacije imaju društvene platforme koje se sve više koriste kako takve situacije policijske brutalnosti ne bi bile zataškane i kako bi ih se što više moglo pravomoćno osuditi. Budimo realni, i dan danas su mnogi takvi slučajevi zataškani i skriveni, ali svakodnevnim prikazivanjem snimki slučajeva u kojima su ljudi nehumano tretirani, trebalo bi dovesti do nekakve promjene.
Policijsko nasilje je itekako prisutno a mjere koje su donesene nakon kriminalnog čina od strane policije su minorne ili nikakve. Mnogi ljudi nisu ni svjesni što se događa. Tu dolazimo do pojma “white privilege” kojeg ljudi masovno ne shvaćaju, baš zato što su u takvoj poziciji.
Primjer koliko je ovdje policija zaštićena i kako se malo terete za ubojstva, kakva god ona bila, može oslikati statistika:
Od 2013. godine do 2019. godine zabilježeno je 7.666 slučajeva ubojstava od strane policije. Od toga je njih 25, što je 0.3 posto, rezultiralo osudom ili kaznom, 74 ili 1.0 post je rezultiralo optužbom ali ne i osudom, dakle 7.567 ili 98.7 posto slučajeva ostalo je bez ikakve osude ili kazne. A ako nitko ne kažnjava policiju, onda ona postaje kršitelj zakona “law breaker”, a ne čuvar zakona, “law keeper”.
Razlog ovakvog oblika prosvjeda koji se sada događa je to što se dugi niz godina pokušavalo protestirati na miran način, a pokazalo se da miran prosvjed ne vodi do promjena. Da se podsjetimo, jedan od najpoznatijih mirnih prosvjeda, kada je Colin Kaepernick za vrijeme himne kleknuo u znak prosvjeda zbog problema rasne diskriminacije te policijskog nasilja nad Afro-Amerikancima, ljudi su ga “linčovali” smatrajući da je tim činom pokazao nepoštovanje prema ratnim veteranima i američkoj zastavi.
Surova realnost je da se mirnim načinom malo što ikada postiglo. Pa ni Amerika ne šalje svoju vojnu silu u bliskoistočne zemlje da mirno prosvjeduju! Ako se nasiljem ništa ne može postići, zašto onda policija koristi silu na prosvjedima te koristi nasilne metode (gumene metke, suzavce, palice, automobilima prelaze preko prosvjednika) za suzbijanje prosvjeda?
Osobno sam protiv bilo kakvog oblika nasilja, ali razumijem zašto i kako je do njega došlo. Iz godine u godinu broj slučajeva rasne diskriminacije raste, kao i pokušaj borbe protiv policijske represije, i sve je to dovelo do nasilnih metoda kojim se pokušava promijeniti takvo neprihvatljivo stanje. Naravno, ne slažem se, i nadasve mi je odvratno što situaciju koriste ljudi koji su na prosvjed došli isključivo zbog vlastitog profita, koristeći situaciju da krađom po šoping centrima napune svoje džepove i ormare.
U San Antoniju prosvjedi prolaze dosta mirno, za razliku od nekih drugih gradova. Ljudi već tjedan dana svakodnevno izlaze i prosvjeduju i ne vjerujem da će prestati sve dok ne dođe do promjena, i to konkretnih, ne na papiru. Ovdje je jako vruće, temperatura se već sada penje i do 40 stupnjeva svaki dan, ali ljudi dolaze s bocama vode i rezervnom odjećom i ne odustaju od nauma. Smatram kako je važno da svi moramo odraditi svoj dio što se tiče ove situacije.
Puno je načina na koji svatko ponaosob može doprinijeti promjenama. Ništa se ne može riješiti preko noći, što se u ovom slučaju dokazalo previše puta, ali ako krenemo danas, ne sutra, nego danas, možda, ali samo možda, uspijemo osigurati adekvatnu budućnost sljedećim generacijama.
Neke od ideja koje se mogu implementirati i promijeniti situaciju:
- Edukacija na temu sistemskog rasizma, rasne diskriminacije, policijske represije te generalne povijesti Afro-Amerikanaca, koje treba uključiti u sustav edukacije u školama, collegeima, policijskim akademijama...
- Bolji i temeljitiji trening u policijskim akademijama, individualna psihoanaliza svakog policajca te trening “anger managementa”, s naglaskom na važnost tretiranja svakoga pojedinca jednako, ne koristiti stereotipe i pretjeranu silu, pogotovo ako je uhićenik već u lisicama i ne pruža nikakav otpor.
- Ukazati na ogromnu važnost glasovanja. Posebno je važno educirati ljude na važnost lokalnih izbora. Podržati organizacije koje se bore protiv rasne diskriminacije.
- Reformirati zakone u cijeloj državi tako da se diskriminacija i masovno zatvaranje smanji. Uvođenje federalnog financiranja, tako da zataškavanje kriminalnih radnji od strane policije rezultira manjim financiranjem. Odvojiti okružne tužioce od policije koji također imaju važnu ulogu.
Što se tiče mene, ja sam okružena ljudima koji nikad nisu pokazali nikakav oblik rasne diskriminacije, pogotovo ne u sportu. To se u sportu jednostavno ne događa. Takvim ljudima jednostavno nije tu mjesto. Ako su nekad i bili tako odgojeni, to su vrlo brzo zaboravili je sport to jednostavno ne prihvaća, niti će ikad.