Dobar inženjer ima plaću od 12.000 do 13.000 kuna u Hrvatskoj. Isti taj inženjer može dobiti 30 posto višu neto plaću u Mađarskoj, Slovačkoj i Sloveniji, a da poslodavac ima isti trošak kao i mi. Ne možemo tako biti konkurentni. Objašnjava nam paradoks informatičke industrije Ivan Ante Nikolić.
Taj 36-godišnjak je suvlasnik tvrtke Blink koja se bavi informatičkim tehnologijama i pruža usluge nizu drugih malih poduzetnika. Sektor IT-a je izuzetno propulzivan u Hrvatskoj, iz godine u godinu sve više zapošljava, ali Nikolić objašnjava da se suočavaju s nizom problema zbog prevelike porezne presije, parafiskalnih nameta, ali i birokracije. Lani je inače cijela hrvatska IT industrija zapošljavala više od 36.000 radnika, ostvarili su prihode od 36 milijardi kuna, a četvrtinu toga iz izvoza. Informatičke tvrtke su uglavnom zdrave i inovativne te trebaju ljude koje su spremni platiti znatno iznad prosjeka. Ali opet im nedostaje radne snage.
- Naše konkurentske zemlje imaju znatno niže poreze na plaće, pogotovo na one više koje su u našoj industriji. Osim toga, imaju i niži porez na dobit pa zbog toga i velike informatičke kompanije radije odu u Rumunjsku i Slovačku nego kod nas. Golemi je potencijal i da nižim porezima privučemo i informatičke divove, sve bi se državi vratilo višestruko – objašnjava Ivan Ante Nikolić.
Blink zapošljava 26 radnika. Njihovi uredi ne odišu glamurom, nego je sve podređeno funkcionalnosti. Blik nudi svojim radnicima, pogotovo onima koje treba privući iz ruralnih krajeva, čak i smještaj. Automobil, ako je potreban, a pokušali su i s toplim obrokom, ali je to propalo upravo zbog apsurdnosti državnih pravila i nameta na njega.
Nikolić pozdravlja najavljeno rasterećenje viših plaća.
Prema najavama ministra Zdravka Marića, od sljedeće godine će se najviša porezna stopa od 36 posto plaćati samo na osnovicu iznad 30.000 kuna za razliku od dosadašnjih 17.500 kuna. No porezna stopa od 24 posto ostaje za sve one koji primaju iznad 3800 kuna. Ako radnik ima djece, onda se neoporezivi dio uvećava.
Iako bi im ta porezna izmjena od sljedeće godine trebala olakšati poslovanje jer za isti trošak poslodavca inženjeru će ostati više u džepu, Nikolić objašnjava zašto su im već četiri zaposlenika otišli u Irsku. Tamo su davanja znatno manja.
- Imaju smještaj, plaće su bolje, automobil, topli obrok... Mi smo željeli dati novac za topli obrok, ali država nas tjera da obračunavamo svaki zasebno. Nevjerojatno je da država tjera poduzetnika koji želi dati gablec na takve obračune jer se boji da će kroz topli obrok zamaskirati troškove. I najveći apsurd je da topli obrok ulazi u plaću zaposlenika. Na kraju trebate platiti i dva puta veći iznos od onog koji je dobio radnik - objašnjava Nikolić.
Nikolić kaže kako bi se puno postiglo za privlačenje novih tvrtki i rast zaposlenosti kad bi najviša stopa poreza na dohodak bila 30 umjesto 36 posto, a kad bi se ona niža prepolovila s 24 na barem 12 posto. Uvjeren je da bi država kroz takve mjere olakšala zapošljavanje i omogućila da velike internacionalne kompanije otvaraju svoje podružnice u Hrvatskoj, a ne u susjednim zemljama EU. Na kraju bi bilo i više novca od poreza jer bi bilo više radnika s višim plaćama.
Ali kad tvrtka i pokuša nagraditi radnika, opet uskače država s velikim porezom!
- Bonusi se ne isplate jer povećavaju primitak radnika i opet ulazimo u najviši porezni razred. Kad se na to pribroje doprinosi i prirez, ispada da pola dajete državi, a pola radniku - govori Nikolić.
Oni još imaju politiku bonusa, ali i prijedlog kako je poboljšati. Predlaže da se dio ostvarene dobiti može isplatiti radnicima jer je na nju manji porez. Kako ne bi bilo pokušaja prevara, čak bi se moglo limitirati da se na taj način ne može isplatiti dobit onih koji su otpuštali i smanjivali plaće. Također i da bonusi iz dobiti ne mogu prijeći 20 posto ukupne mase plaća kako bi se spriječila zloporaba.
- I onda bi mogli raspodijeliti dio dobiti zaposlenima uz povoljnije porezne stope, a dobili bismo i još više motiviranog radnika - kaže nam.
Nikolić objašnjava da bi Vlada svakako trebala povisiti iznos na koji se plaća niži porez na dobit. Trenutačno je baš ova Vlada smanjila porez na dobit na 12 posto za sve tvrtke koje imaju do tri milijuna kuna prihoda. Oni iznad imaju porez od 18 posto.
- Trebao bi se niži porez na dobit plaćati barem do iznosa od osam milijuna kuna jer bi se time pomoglo više od 5000 malih tvrtki da se razviju i zapošljavaju - objašnjava nam Nikolić.
No nisu samo direktni porezi ti koji otežavaju život.
Nikolić kaže da oni kao informatička tvrtka plaćaju i opću korisnu funkciju šuma, i to po postotku od prihoda, a da nikad nije čuo za što se taj novac koristi.
- To mi se čini kao porez na zrak. Jer opće korisna funkcija šume je i proizvodnja kisika - kroz smijeh kaže.
Isto tako, ne zna zašto oni kao informatička tvrtka imaju ikakve veze s Turističkom zajednicom, kojoj također moraju plaćati novac.
- Uopće ne treba uzimati parafiskalne namete kao postotak od prihoda. Postoje nisko profitabilne grane koje se potpuno razlikuju od našeg sektora, poput kožarske industrije. Pa ne mogu oni plaćati po prihodima jer ionako jedva ostvaruju dobit te muku muče s radnicima i plaćama.
Nemamo mi problem platiti nešto za društvo kao odgovorna tvrtka, ali ne znamo gdje taj novac ide. Porezi, što su meni i parafiskalni nameti, moraju biti razvojno usmjereni. Ako služe samo za plaće onih koji rade u institucijama, nećemo ništa postići - rezimira Nikolić.
Osim direktnih davanja, ovaj mladi menadžer ističe i da su se susreli s birokratskim apsurdima. Radili su spajanje dvije tvrtke, a onda trebali u roku od osam dana prijaviti i radnike. Međutim, sud nije proveo spajanje u roku od osam dana, pa su zaradili kaznu. Osjetljiv je i na to što država ne štiti uredne platiše i ne kažnjava one koji ne plaćaju.
- Kad vam netko uzme 150.000 kuna, onda je to pljačka. Ali kad vam ostane dužan 150.000 kuna, onda nitko ne reagira, a to je apsolutno ista stvar. Državi plaćam porez da mi osigura pravnu sigurnost - kaže Nikolić.
Na kraju ima i vrlo jasnu poruku za državu i Vladu što se tiče njihova sektora. On trenutačno raste, zapošljava, ali bi mogao biti još veći pokretač da im se olakša poslovanje.
- Propustili smo priliku sredinom 2000-ih godina za jači razvoj IT sektora. Sad su stvari krenule nabolje, ali drugi galopiraju i napreduju puno brže od nas. Nužno je rasteretiti poslovanje jer ćemo inače na kraju definitivno izgubiti utrku s drugim zemljama - zaključuje Nikolić.