Prof. dr. Zlatko Trobonjača s Katedre za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci za Novi list komentirao je razvijanje cjepiva protiv korona virusa u Rusiji i Velikoj Britaniji.
POGLEDAJTE VIDEO: Ispovijest pacijentice oboljele od korone
– Razlika je što se rusko cjepivo temelji na ljudskom adenovirusu dok je kod britanskog cjepiva riječ o adenovirusu čimpanze. Problem kod ruskog cjepiva je u činjenici što virusni vektor može stvoriti imunost i protiv samog vektora što nije slučaj s britanskim cjepivom kod kojeg nas pak zabrinjava nuspojava kod pacijentice tijekom ispitivanja koja je razvila mijelitis - rekao je i dodao da, iako je brži dolazak cjepiva dobra vijest, još ne znamo hoće li vakcinacija zaustaviti pandemiju.
- Treba imati na umu da kod pronalaska cjepiva treba proizvesti milijarde doza cjepiva i distribuirati ga, a taj proces traje godinama. Potom se postavlja pitanje koliko će dugo trajati imunost koju smo stekli cijepljenjem. Ako imunost na virus bude kratka, to znači da ćemo se morati revakcinirati, a to nam onda otvara pitanje nuspojava daljnjih cijepljenja - objašnjava Trobonjača.
Dotaknuo se i tzv. 'švedskog modela'.
- Švedski model možda može funkcionirati u zemljama poput Švedske, ali ne i u zemljama kao što je Hrvatska. U Švedskoj se mladi osamostaljuju u dobi od 18 do 20 godina kada odlaze iz roditeljskih domova dok kod nas ta dob u prosjeku iznosi oko 35 godina te mnogi mladi žive u višegeneracijskim kućanstvima pa je na ovaj način nemoguće zaštiti starije osobe - rekao je Trobonjača za Novi list.
Sve o situaciji s koronavirusom pratite OVDJE.