- Do ovog nesretnog rata život je ovdje bio lijep, svi smo zajedno živjeli u skladu, a 1991. svi Hrvati koji su ovdje ostali su pobijeni, doslovno smaknuti. Moja majka je zaista naivno vjerovala da neće civilima koji mirno žive nitko ništa uraditi. Tada je pobijeno pola moje familije - kazao nam je svojedobno u razgovoru Stožerni narednik u mirovini Ivica Kuštreba, organizator obilježavanja obljetnice stradanja nevinih seljana u Gornjim Jamama na Banovini. Njih 14 ubijeno je na današnji dan prije 28 godina.
Kuštreba i danas žali što nije uspio nagovoriti svoju tada 62- godišnju majku Maru Kuštrebu da ode i sela.
- Smatrala je da nikome ništa nije kriva i stoga da joj nitko ništa neće, a eto, bila je u zabludi. Molio sam je da ode, nije htjela. Trebao sam je prisiliti no ona nije htjela da ode sa svog ognjišta. Ni danas si to ne mogu oprostiti - rekao je Kuštreba.
Sve u selu mučki likvidirali
Naime, u jesen 1991., manji broj Hrvata ostao je živjeti u okupiranom selu Gornje Jame u kojem je do 1991. godine živjelo stotinjak ljudi. Oni su naivno vjerovali da im se ništa neće dogoditi jer nisu nikome ništa skrivili. To ih je koštalo života.
U proljeće 1991. formirana paravojna je skupina "Šiltovi" nakon što je 20-ak pripadnika postrojbe završilo obuku zloglasnog Kapetana Dragana. Do napada na policijsku postaju u Glini 26. lipnja 1991. bili su u sastavu milicije tzv. SAO Krajine. Na čelu ove krvoločne skupine bio je tada 26-godišnji Siniša Martić.
Šiltovi su taj dan upali u selo i odlučili sve pred sobom uništiti. Žrtve su bile iz pet obitelji. Sve su ih mučki likvidirali.
Susjed Srbin molio da ih ne diraju pa ubili i njega
Kad su upali u selo okupili su 14-estero seljana, među kojima je bilo i troje malodobne djece te ih nagurali u kuću Mate Kirete. Ondje su ih sve ubili, a potom i zapalili. Ostale su žrtve ubijene ondje gdje su ih u svom smrtonosnom pohodu zatekli. Nikolina Fabac imala je 9, a njezina starija sestra Željka 15 godina. Ubijeni su im i roditelji.
Darko Dvorneković (10) ubijen je zajedno s majkom, djedom i bakom.. Nikoga nisu poštedjeli. Čak ni Srbina 50-godišnjeg Gojka Pavlovića koji je ostao braniti svoje sumještane Hrvate. Uporno je ponavljao da njegovi susjedi nikad nikakvo zlo nisu učinili baš nikome i da su to dobri i pošteni ljudi...
Njegove molbe da poštede bespomoćne civile prekinuli su ubivši ga rafalom iz strojnice na sred ulici. Tri starice iz susjednih sela slučajno su se zatekle tada u Gornjim Jamama. I njih su likvidirali.
'Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka!'
Jedan od pripadnika Šiltova se svojedobno hvalio da je Željki odrezao pletenicu kao ratni trofej.
- Dječak Darko je bio unuk mog ujaka, a djevojčice kćeri od bratića. Nitko nije ostao živ, a za taj pokolj nitko nikad nije odgovarao. Sramotno! - kazao je Kuštreba koji se malo prije srpskih napada dobro sjeća riječi prvog čovjeka okupirane glinske općine dr. Dušana Jovića s kojim je dobro poznavao
- Ovo ne može bez rata, al’ će barem bit hrvatskih kuća za sto maraka! - rekao mu je Jović.
Na inicijativu Ivice Kuštrebe 2012. godine otkrivena je spomen kapelica Ranjenog Isusa i spomen ploča za ubijene hrvatskih civila.. U Gornjim Jamama više nitko ne živi a do ovog izoliranog sela se iz obližnje Prekope kod Gline može doći tek šumskim putem koji je 2007. u izrazito lošem stanju.
Siniša Martić - Šilt o kojem smo već u nekoliko navrata pisali odgovoran je za najveća zvjerstva, ubojstva i pljačke na području Banovine, posebice u Glini. Nakon rata pobjegao je u Novi Sad i godinama se mirno bavi ugostiteljstvom.
Prije dvije godine videolinkom je svjedočio je u slučaju sela Joševica. Tamo je 1991. masakriran 21 civil. On je tada, između ostalog rekao,kako je on kao zapovjednik uvijek zabranjivao bilo kakva silovanja i pljačke.
Suđenje Martiću u odsutnosti
Ove godine mu se odsutnosti sudilo za ratne zločine nad civilima u selima Donji i Gornji Viduševac u rujnu 1991. te u selu Donja Bučica u studenome iste godine. Suđenje je počelo 25. svibnja.
Optužen je da je 30. rujna 1991. kao zapovjednik postrojbe 'Šiltovi', po zapovijedi generala JNA Dušana Koturovića, izvršio napad na civilno stanovništvo Gornjeg i Donjeg Viduševca, protjerao stanovnike te opljačkao imovinu i uništio zaštićene objekte.
Martića se teretio i da je 19. studenog 1991. u Donjoj Bučici kao zapovjednik 'Šiltova', nakon što je od V. M., ženske osobe s vidljivim duševnim poteškoćama, prilikom ispitivanja u logoru KPD Glina dobio informaciju da se u njenoj kući navodno krije 20 hrvatskih vojnika, izveo ženu iz logora i zajedno sa 40 pripadnika svoje postrojbe doveo do kuće.
Tada joj je naredio da uđe u kuću, iako ništa nije ukazivalo da se u kući skrivaju hrvatski vojnici, naredio pripadnicima svoje postrojbe da iz svog raspoloživog oružja zapucaju. Prema kući je ispaljeno više hitaca iz automatskog oružja i ručnih raketnih bacača, a bačeno je i nekoliko bombi, pri čemu su V. M. i njezina majka poginule.
Prije mjesec dana, točnije 4. studenog ove godine, Siniša Martić osuđen je nepravomoćno na 12 godina zatvora za izdavanje zapovjedi podređenim pripadnicima za počinjenje ratnog zločina nad dvije civilne ženske osobe, u Donjoj Bućici.