Kad sam čula za Zagreb Classic i proučila program, jako me razveselilo vidjeti da su i ukrajinski umjetnici zastupljeni, s obzirom na to da sam i ja iz Ukrajine i razumijem da je svaka pažnja i podrška mojoj zemlji potrebna i važna.
Da, pričali su mi o čarobnoj tradiciji okupljanja na otvorenom u Zagrebu, ali nisam mogla ni zamisliti razmjer ove manifestacije, i odmah sam se zaljubila u atmosferu na Zagreb Classicu.
Svaki grad ima svoju priču, atribute i apsolutno je jedinstven. Zagreb mi je pokazao svoje novo lice, zahvaljujući obiteljima i prijateljima koji su došli na festival ovih ljetnih večeri.
To nije bio prvi i jedini open air otkad je počelo ljeto, ali sigurno najsofisticiraniji i najugodniji festival koji sam posjetila u Zagrebu: zelena livada, dekice i glazba koja topi srca.
Čak i oni najkonzervativniji podržavali su ideju uživanja u glazbi, na travi, i tako je počeo ovaj novi zagrebački običaj.
Ove je godine Zagreb Classic ugostio violiniste Anastasiju Petrišak i Francesca Manaru, sopranisticu Cristinu Mosca, kantautora Joycea Jonathana, ansambl Cameristi della Scala, Zagrebačku filharmoniju, ansambl Hrvatskog narodnoga kazališta, soliste, orkestar i zbor Gradskoga kazališta Komedija, Jazz orkestar Hrvatske vojske, dirigente Marcella Rotu, Paola Spadara Munitta, Dinka Appelta i Davora Dropuljića, skladatelja i glazbenika Tončija Huljića te glazbenicu Hanu Huljić Grašo, pjevača i glumca Adalberta Turnera – Jucija i druge.
Jazz večer postala je jedna od toplijih, a Ennio Morricone vraćao je sjećanja i budio asocijacije. "Znam da moja mama voli ovaj festival", čula sam od poznanika. Dopustite mi malo "ageisma", ali na Trgu kralja Tomislava bili su ljudi različite dobi, obitelji, prijatelji, muškarci i žene te mnogo, mnogo djece.
Djeca skaču po livadi, u društvu se pije vino u prelijepim čašama, netko je sebi ponio stolac i smjestio ga na uzvisini...
Od mene možete čuti savjet koji dajem svaki put kad sam u novome mjestu: uči od lokalaca, uči o povijesti.
Anastasia Petrišak, violinistica iz Ukrajine, poslije je dala divnu ideju na Instagramu: Glazba nas uči najvažnijoj stvari – slušanju. Slažem se u potpunosti s ovom mladom i poznatom umjetnicom.
Danas je svijet pun onih koji su željni govoriti, ali iskreno mislim da svijet treba naučiti slušati. Slušati i čuti jedni druge donosi mir i razumijevanje. Mir želim više od svega.
I isto tako želim univerzalni jezik – jezik umjetnosti – koji spaja ljude i zemlje. Klasici su vječni, ne treba ih prevoditi.
Sljedeće godine dođite na Trg kralja Tomislava, pozovite prijatelje, ne zaboravite ponijeti male zalogaje i vino. I opustite se na mekoj travi, slušajući zvuke orkestra i osjećajući kako je život lijep – kad je iznad vas mirno nebo i božanstvena glazba Zagreba.