Zanimanje za vojne činove hrvatskih političara naglo je poraslo kad je svojedobno Sanaderov odvjetnik Čedo Prodanović javnosti prenio tvrdnju svoga klijenta da su ga jako pogodile optužbe za ratno profiterstvo jer je pukovnik HV-a i da se borio u Domovinskom ratu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Naime, u ponedjeljak je kod izricanja presude Sanaderu sutkinja Jasna Galešić olakotnom ocijenila činjenicu da je dosad neosuđivan, da je otac dvoje djece i sudionik Domovinskog rata.
Novinari Večernjeg lista su nakon kraćeg istraživanja prije više godina doznali pravu istinu. Ivo Sanader je u ratu, u odori, proveo samo jedan dan - i to ne u nekom okršaju prsa o prsa nego u Art brigadi. Za povijest će ostati samo jedna fotografija na kojoj je Sanader u odori HV-a. Snimljena 3. prosinca 1991. godine u Stobreču tijekom postrojavanja pripadnika te umjetničke postrojbe za moralnu podršku vojnicima koji odlaze na ratište. Tijekom Drugoga svjetskog rata to su radili Marilyn Monroe i druge zvijezde.
Monografiju “Satnija Hrvatski umjetnici” tiskanu 1997., kojoj je pripadao Sanader, ustupio nam je Hrvoje Hitrec.
Pjesnik i ratnik
- Na popisu u monografiji nema dr. Ive Sanadera. Ne zato što on nije bio pripadnik postrojbe nego zbog običnog nesporazuma. Autori monografije uvrstili su popis dobiven iz Splita, u kojem je Sanader izostavljen, vjerojatno zbog tehničke pogreške. Sanader je urgirao te mu je rečeno da će pogreška biti ispravljena u sljedećem izdanju - rekao je svojedobno Hitrec.
Pukovniku Sanaderu je očito bilo jako stalno da bude upisan u vojnu povijest kao pjesnik i ratnik...
Činovi se dijele na djelatne, pričuvne i počasne. Djelatni je najjači, a pričuvni ima veću snagu od počasnog.
Recimo, u slučaju rata oni koji imaju pričuvni čin mogu zapovijedati bojnom ili biti na čelu brigade. Nemaju neke posebne privilegije, osim što na određenim svečanostima imaju pravo nositi svečanu uniformu te biti pokopani s vojnim počastima.
Odlukom predsjednika Franje Tuđmana, Jadranki Kosor 1997. godine dodijeljen pričuvni čin brigadirke obrazovne struke. Ta je informacija službeno pohranjena u arhivu kao dokument pod nazivom “Odluka o dodjeli činova pričuvnih časnika oružanih snaga Republike Hrvatske, broj: 01-04-97-472/2-B82 od 19. svibnja 1997.).
Činovi su 90-ih masovno dodjeljivani zbog političkih zasluga
- Nitko ih nije pitao jesu li se borili. Činovi su se dijelili svakome. Postoji alternativa i to se sigurno moglo drukčije riješiti. Pa kako jednaki čin mogu imati Ćiro Blažević i jedan vojnik koji je gubio glavu na ratištu - rekao nam je stručnjak koji je želio ostati anoniman.
Iz Ministarstva branitelja rekli su svojedobno kako svakog tko je u registru branitelja, nakon smrti, uz traženje obitelji mogu pokopati uz vojne počasti.
- Franjo Tuđman je ‘90-ih činove dijelio zbog kojekakvih zasluga ljudima iz sportskog, političkog i društvenog života. Čin je čin, teško je braniteljima objasniti da su oni zakinuti, a ono što im je trebalo pripasti dobili su drugi.
- Počasni činovi dijelili su se po automatizmu, zbog političkih i sličnih zasluga.Također, doslovno su se štampali zbog povećanja mirovina. Ovi politički su oni koje je Tuđman dijelio kako bi određenim ljudima dao zasluge u stvaranju Hrvatske - komentirao je jednom prilikom bivši ministar obrane Ivica Pančić.
- Počasni činovi onima koji su ih dobili nisu donijeli preveliku korist, osim da se ponose njima, ali na neki način se tako omalovažavaju branitelji koji o takvim činovima mogu samo sanjati. Nažalost, veoma brzo se probude i shvate da unatoč svom doprinosu obrani Hrvatske nisu nagrađeni. Političarima to puno znači, ali braniteljima bi sigurno još i više - rekao nam je svojevremeno u razgovoru Predrag Fred Matić, bivši ministar branitelja.
Osim Ive Sanadera, cijela vojska političara ima visoke činove, pričuvne ili počasne.
U ožujku 1993. dodijeljena je masa takvih činova.
Josip Manolić i Gojko Šušak dobili su čin pričuvnoga general pukovnika, Josip Boljkovac, dr. Šime Đodan, Franjo Gregurić, Ivan Jarnjak i Živko Juzbašić čin pričuvnoga general bojnika, dr. Žarko Domljan, Stjepan Mesić, ing. Hrvoje Šarinić i Vladimir Šeks čin pričuvnoga general bojnika upravne struke, Luka Bebić, Slavko Degoricija i dr. Jure Radić čin pričuvnog brigadira, Ivan Aralica, dr. Dalibor Brozović, dr. Marijan Hanžeković, Stjepan Herceg, Perica Jurić, Ivan Milas, Zdravko Mustač, dr. Milan Ramljak, dr. Davorin Rudolf, dr. Smiljko Sokol, Nikica Valentić, mr. Mladen Vedriš, Antun Vrdoljak i Vice Vukojević čin pričuvnog brigadira upravne struke, dr. Mate Granić, dr. Andrija Hebrang, dr. Juraj Njavro, dr. Zdenko Škrabalo i dr. Šime Vučkov čin pričuvnog brigadira zdravstvene struke...
Vidošević za zasluge od MORH-a dobio stan
Neki su i iz tog, najkraćeg ratnog puta, stekli osjetnu materijalnu korist. Nadan Vidošević je za svoja dva mjeseca dug ratni put 1994. godine diskrecijskim pravom ministra Gojka Šuška zbog iznimnih zasluga od MORH-a dobio luksuzan stan u Zagrebu. Naknadno je ta 153 četvorna metra prodao za 1,6 milijuna kuna.
Vidošević je bio pripadnik splitske 114. brigade HV-a, i to od 18. srpnja do 29. rujna 1991. U pitanju je bila pričuvna brigada HV-a, sastavljena od radnika tvrtki sa šireg splitskog područja, pa je popularno bila nazivana “radničkom brigadom”. Vidošević je u brigadi imao ulogu ekonoma nabavljajući odjeću, hranu i vodu. U ratne zasluge bi mu se moglo pripisati i to što je kao direktor Dalmacijacementa formirao stražarsku grupu za čuvanje tvornice.
Upravo je od Dalmacijacementa 1990. godine Vidošević dobio stan od gotovo 200 metara četvornih, tako da mu je stambeno pitanje već bilo riješeno u doba Šuškove darovnice. Vidošević je svojevremeno kazao da je stanarsko pravo nad stanom u Splitu od 60 kvadrata zamijenio za stan u Zagrebu.
Zagrebački stan je, prema Vidoševićevim riječima, otkupio za 150.000 kuna. Deset godina poslije prodao ga je za deset puta veći iznos. Zakonski je tu sve ispravno, no o moralnoj strani bi se dalo raspravljati.
Hrvoje Hitrec bio je na istome mjestu, u Splitu, ali nije imao nikakvih privilegija.
- Ja sam prije svega pričuvni satnik Hrvatske vojske i taj čin sam zaradio krvavo na terenu. Satnija hrvatskih umjetnika je najoriginalnija satnija. To su bili ugledni književnici, slikari, kazališni i filmski umjetnici, među njima i mlađi. Sva hrvatska umjetnička društva potpisala su da se udružuju u zbor hrvatskih umjetnika i to je postao dio Zbora narodne garde. Prva ideja je bila da satnija hrvatskih umjetnika preuzme jedan dio bojišnice da to bude naš doprinos opiranju srpskoj agresiji. Kad su nas i službeno mobilizirali, onda je u dogovoru s Antunom Tusom odlučeno da nas na neki način razbiju na 4, 5 skupina. Imali smo neka vozila, a neka su bila čak i privatna i onda smo napravili skupine, svugdje gdje je trebalo biti, bili smo. Napravili smo monografiju... Tu je i moja fotka... To je jedino što sad postoji.
Apsolutno smo, dodaje on, bili na prvim crtama. Naša uloga je bila moralna potpora... Velika je stvar bila da vide da smo tamo s njima.
Zdravko Tomac ponosan je na čin
- Da, ja sam bio član vrhovnog državnog vijeća koje je donosilo sve odluke, potpredsjednik kriznog stožera, koji je upravljao u miru i ratu, zadužen za zapadnu Slavoniju, i potpredsjednik ratne vlade. Tuđman je smatrao da onima koji vode državu treba dati činove... Dobio sam počasni čin i vojnu knjižicu. Nikakve koristi nismo imali - ispričao nam je jednom prilikom Tomac.
- To je jedino priznanje koje mi puno znači, iz njega se vidi da sam bio tamo u tim najtežim trenucima. Vlada je upravljala ratom i mirom. Puno nam je, kao ratnoj vladi, trebalo da razdvojimo rat od mirnih poslova kriznih stožera. To je bilo vrijeme ustrojavanja vojske.
Na pitanje zna li kolikim ljudima s prve crte nisu riješeni problemi niti su dobili činove ili odličja, Tomac je tada kazao:
- Ne znam koji slučajevi nisu riješeni. Svakako, pravi branitelji bili su oni koji su bili na prvoj crti bojišnice i ove počasne činove ne treba miješati. Nisam imao uniforme niti je bilo dodjele. To je bila odluka predsjednika koja je objavljena u službenom listu. Poštom smo dobili vojnu knjižicu. Nitko me nikad nije zvao niti ja imam status branitelja, samo sam počasni pukovnik. Nemam nikakve privilegije, samo uspomena na tu najčasniju godinu mog života...
Pričuvni brigadir Mate Granić također nam je tada u razgovoru rekao kako je to tek skromna počast:
- To je pričuvni počasni čin koji mi je predsjednik Tuđman dodijelio kao doprinos u ratu. Na to sam ponosan. Uvijek sam ga smatrao isključivo kao počast. Iako sam aktivno bio uključen u stvaranje stožernog saniteta i potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, nikad u životu nisam obukao odoru. Dobio sam vojnu iskaznicu, koju i sada posjedujem, i uvijek isključivo kao počasnu. Nikad nikakve koristi nisam imao, čak ni pomisao te vrste - kaže Granić.
Brešan: Nikakve koristi od čina nisam imao
Slično misli i redatelj Vinko Brešan koji nam je u razgovoru prije svojedobno rekao:
- Imam počasni čin zastavnika. Ja sam se dragovoljno javio u jedincu hrvatskih umjetnika, onda sam snimao po terenima u Lipovljanima i Novskoj nekoliko mjeseci te u Šibeniku kraj velike glave. Na kraju rata dali su mi papir i to je to... Nikakve koristi od čina nisam imao.
Mnogi su branitelji ogorčeni čak i činjenicom da su pripadnici društvene elite dobili visoke vojne činove, a mnogi borci s ratišta - niti to.
- Dr. Franjo Tuđman napravio je cijeli niz propusta i nečasnih poteza dodjeljujući počasne činove ljudima koji apsolutno nemaju veze sa stvaranjem Hrvatske - kazao nam je Petar Janjić Tromblon.
- Veleizdajnik Sanader je u istom činu kao i ja koji sam kao zapovjednik voda i satnije bio ranjen četiri puta i devet mjeseci u logoru, iz kojeg sam izašao s 39 kilograma. Ima ih još koji domovinu nisu branili, jako puno. Takvih “Ive Sanadera”, koji su samo gledali svoj interes uvlačeći se u stražnjicu svima redom, ima jako puno - naglasio je ogorčeno ovaj ratnik.