Tko kaže da Plenki nema smisla za humor? U Zagreb je umjesto ozbiljnog kandidata za gradonačelnika plasirao vicomat.
Kad god Davor Filipović da neku novu izjavu, cijela se zemlja zatrese od smijeha. Nedavno je, recimo, obećao izgraditi tvornicu cjepiva protiv COVID-a. Grad Zagreb još nije obnovio ni jednu jedinu zgradu nakon potresa čija će godišnjica biti ovih dana, a on najavljuje tvornicu!? Uz našu administraciju takva bi se tvornica u najboljem slučaju mogla dovršiti negdje do 2030. godine.
I okorjeli pesimisti misle, naime, da će pandemija u roku od dvije godine biti savladana. Optimisti vjeruju da ćemo je pobijediti već do kraja ove godine. Što će nam tad tvornica za vakcinu? Čije bismo cjepivo proizvodili? To nije rekao. Znanstveno nešto razvijenija Francuska nije, recimo, uspjela stvoriti vlastito. Nije to baš takva dječja igra, kako se čini zaigranom kandidatu.
Iskusan šumski kadar
Nakon obećanja gradnje tvornice cjepiva, pored Imunološkog zavoda na aparatima, Filipović je otišao i korak dalje, tvrdeći na RTL-u, da će se u toj tvornici proizvoditi i cjepivo protiv karcinoma. “Dugoročno to bi bilo jako važno za nacionalnu sigurnost”, rekao je ambiciozni mladunac. Na ponovljeni upit reportera Ivana Skorina, koji je ostao zatečen onim što je čuo, Filipović se nije dao zbuniti. “Apsolutno. Znači, tu bi bilo sve ono protiv čega se u budućnosti treba boriti i išli bismo u korak s najnovijim dostignućima u tom području”, rekao je Filipović.
Pohvalio se kako ima dovoljno upravljačkog iskustva. “Posljednje četiri godine sam u nadzornom odboru Hrvatskih šuma. Ja sam na to razdoblje ponosan i to je jedno ozbiljno upravljačko iskustvo koje sam stekao”, rekao je. Većina lugara u tim šumama, sigurni smo, ima ozbiljnije iskustvo, a baš se i ne razbacuju idejama o injekciji protiv raka.
Svi izmišljaju, pa i on
Filipovićeve izjave o tome kako ne zna Balaševićeve pjesme osigurale su mu kultni status pa je mladić već na početku kampanje iskrsnuo kao HDZ-ova Ava Karabatić. Ta mu je uloga bila i namijenjena, jer je trebao prikriti činjenicu da HDZ svoje pozicije u Zagrebu brani preko Milana Bandića i Vesne Škare Ožbolt. No kad je Bandić umro, Filipović je počeo kotirati kao stvarni kandidat, a ne tek smokvin list, pa je sad zadao još jednu glavobolju Andreju Plenkoviću. Oni koji stranci imaju šanse dobiti izbore, u širokom jatu lete iz nje, oni koji nemaju šansi, ostaju.
Ne treba se Filipović ipak previše zabrinjavati. Izmišlja on, izmišljaju i drugi, mada s manje mašte. Slušajući kandidate, čovjek bi povjerovao da će naša djeca živjeti u modernom velegradu. Možda i hoće. Samo, to neće biti Zagreb, nego Berlin, Beč, London ili neko drugo, slično mjesto pod suncem tuđeg neba.