Mi smo imali sreće, ako se to može tako reći. Nama voda barem nije ušla u stan. Ali svejedno, pogledajte ovo, tri garaže, ljetna kuhinja, apsolutno svi aparati, sve je plivalo. Strašno je jer strahujemo od svake nove veće količine oborina, ne znamo više što možemo očekivati, pričaju nam to supružnici Ivanka (57) i Goran (58) Knez iz naselja Komin, svega pola sata vožnje od Zagreba.
- Tu kod nas je prije otprilike 23, 24 godine bila rekontrukcija ceste. Sa svake strane ceste su bili kanali koji su išli prema rijeci Lonji. Kad su radili rekonstrukciju, stavili su prolaz i digli cestu za otprilike 80 cm te tako zatrpali sve odvodne grabe. Iza naše kuće je brijeg, vidite, gore su vrtovi i sve, oborinske vode se nemaju gdje slijevati nego u našim dvorištima. Svi imamo betonirane kanale koje smo prikopčali na odvodne kanale. Ali jasno je da ovako više ne ide - priča Ivanka.
Ukratko, gotovo sva voda iz okolice slijeva se u njihovo dvorište i dvorišta njihovih susjeda.
Goran objašnjava kako postoji kanalizacija za odvodnju vode s ceste, protiv čega su se mještani bunili pa su im u dvorišta stavili cijevi. - Cijevi koje idu od šahta do šahta su premalene i ne stignu to progutati. Ovdje kod nas je najniža točka, cijevi tu idu ispod ceste i voda se slijeva nazad u Lonju. Nekad je to bila županijska cesta, sada je državna, pa se ništa ne smije bez dopuštenja Hrvatskih cesta - kaže Goran i dodaje kako se boji iduće velike kiše. Ne zna što ih tada čeka te hoće li još jedu noć provesti mokri, u gumenim čizmama, neispavani.
- To su bila dva velika vala, kako se kiša pojačavala tako je bilo sve više i više vode. Dvorište je bilo dopola poplavljeno, kuća iznutra skroz. Laminati, ormari, svašta se smočilo. Puno toga ćemo morati baciti, nešto će se valjda dati i popraviti. Ma grozno, joj - nabraja Štefica. Nesretna je, kaže, tužna i potištena, neispavana od svih briga.
- Ja sam si uništila sve jastuke za stolce, mislila sam da ću s njima uspjeti zaustaviti prodor vode u kuhinju, ma kakvi - dodaje Ivanka.