Nedavno uhićenje petorice muškaraca, koje sumnjiče za ratni zločin protiv civila iz Orolika te dvojice zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde (ZNG), pozdravile su obitelji nestalih tijekom Domovinskog rata na tom i širem području. Mnogi od njih još uvijek traže grobove svojih najmilijih kako bi ih napokon mogli dostojno pokopati, odnijeti im cvijeće na grob i zapaliti svijeću, a neki su nakon više od 30 godina napokon pronašli kosti svojih bližnjih.
Gabriel Kujundžić iz Berka u Slavoniji u ratu je ostao bez tate, djeda i strica. U masovnoj grobnici Šarviz dola 2002. godine pronašao je kosti oca Marka, a prošle godine identificirali su ostatke njegovog strica Marina (rođenog 1954.), također ekshumiranog u Šarviz doli.
- U Berku je tijekom rata ubijeno 67 osoba. Nikad nitko nije odgovarao za taj zločin. Moji članovi obitelji živjeli su u Berku, ubijeni su tko zna gdje, a zakopani u Šarviz doli. Zamjeram svima koji znaju gdje su ti grobovi, a šute. Zato mi je drago zbog ovih uhićenja - rekao nam je Gabriel nakon uhićenja.
- Pravda je spora, ali dostižna. Drago mi je što institucije rade svoj posao iako se nama, obiteljima žrtava, čini da sve to ide presporo i da je nedostatno. Većinu uhićenih u Oroliku poznajem i ovo je poruka svima onima koji su sudjelovali u činjenju ratnih zločina da, unatoč proteku godina i zavjetu šutnje koji vlada među svima njima, ipak ne mogu mirno spavati. Uvjeren sam da svi oni, ako i nisu činili zločine, znaju gdje su tijela naših najmilijih - kaže Gabrijel, koji još traži djeda Jakoba.
Posmrtni ostaci Marina Kujundžića iz Berka ekshumirani su u veljači 2023. godine na lokaciji Šarviz Dola nedaleko od Vukovara. Od 11 tijela koja su tad ekshumirana, identificirano ih je devet, a Marinova obitelj tijelo je preuzela u lipnju prošle godine.
- Suprug Marin nestao je u Berku, kad je bio napad na selo. Tad je navodno bio zatočen i držali su ga u jednom improviziranom logoru u selu gdje je bilo više naših ljudi. Kasnije smo čuli da je 11. listopada odveden iz tog logora i od tada mu se gubi svaki trag. Posljednji put sam ga vidjela 30. kolovoza 1991. godine, kad sam s djecom i drugim ženama morala bježati iz sela jer su nas evakuirali. Djever naš Marko, koji je isto tad bio ubijen i vodio se kao nestao, izvozio nas je iz sela u kamionu. Marin nas je pogledao u toj prikolici i rekao: 'Djeco, samo budite mirni', i to je bilo to. Čula sam od nekoliko ljudi da su svi Berčani nakon pada sela ubijeni. Za Šarviz dolu sam znala jer mi je tu pronađen i djever Marko, kao i svekar Jakob, koji je isto nestao tad. Kad su ponovno počela iskapanja tamo imala sam osjećaj da će sad naći i mog Marina - rekla nam je tad Marinova supruga Zdravka, koja je na preuzimanje ostataka došla s kćeri Ivonom.
- Svaki dan je kći vozila tom cestom, prolazila kraj tate, a da nije imala pojma da je tamo - dodala je kroz suze Zdravka.
Ministar im je rekao da je Marin ubijen nasilnom smrću i da je imao više prostrjelnih dana, a da je DNK podudarnost 99 posto.
- Mirna sam sad. Konačno je gotovo. Pališ svijeće svugdje, imenuješ je, a nikad mira u sebi. Sad će barem biti kraj svoga brata i tate - kroz plač je kazala Zdravka, koja živi u Zagrebu.
Inače, u Šarviz doli su tijekom godina, otkrivene četiri masovne grobnice s ukupno 42 identificirane žrtve, a vjeruje se da u njoj ima još posmrtnih ostataka.